KUD Idijoti „Mi smo ovdje samo zbog para“

A strana

Neću da radim za dolare

Mi smo ovdje samo zbog para

…Dan kada sam ostao sam

Zbogom, Marija

Ljudi iz podzemlja

B strana

Minijatura

Kako to može

Smrt

Ja sam te ludo volio

Lud od…

Bandiera rossa ( a) Anarhija – b) Podijeli pa vladaj – c) Junajted – d) Tečajna lista – e) Solo)

KUD Idijoti prvi album na vinilu „Bolivia R’n’R“ objavljuju 1989. godine. To je kompilacija pesama sa tri singl ploče koje je ranije izdala Produkcija Slovenija, upotpunjena sa tri demo snimka. Izdavač je Incognito records iz Štutgarta (zahvaljujući turnejama grupe po Evropi).

Došlo je vreme da se snimi prvi album u tadašnjoj Jugoslaviji. O tome je pisao Nenad Marjanović dr. Fric u svojoj knjizi „Život s Idi(j)otima“, izdanje Dallas Records / Društvo za razvoj i istraživanje muzike, maj 2019. (predstavljena u kategoriji Knjige o muzici na blogu):

  „U početku nitko nije pokazivao niti minimum interesa da se pozabavi izdavanjem našeg albuma. Nismo zaintrigirali ni Jugoton, što smo i očekivali jer tamo nije bilo sluha za bilo koga iz provincije. Čak se nikada nisu ni javili niti nas na bilo koji način službeno odjebali.

  Aleksandar Pilipenko, tadašnji urednik PGP RTB-a bez razmišljanja je procijenio „da tu ploču nitko neće kupiti“. Naš prijatelj Petar Janjatović pokušavao ga je uvjeriti u potencijal KUD Idijota, ali uzaludno. U Jugodisku su rekli da smo dobar sastav, ali da je „plan za ovu godinu napravljen“.

  Diskoton je prestao raditi rock ploče. Suzy je bio na izdisaju, a do RTV Ljubljana Sale nije niti stigao jer je Boris Bele iz Helidona, male ljubljanske diskografske kuće rekao:

  – Gledajte, ovo je dobra priča, malo šetate u ritmu, ali to sve skupa ima smisla. Imate ime, imate stav, imate razlog za život i mi ćemo vam objaviti ploču… A šta mislite možete li vi prodati 5000 ploča? Jebiga, i ja pitam pizdarije, pa naravno da ćete reći da možete – završio je Bele bez čekanja odgovora koliko ploča možemo prodati.

  Činjenica da smo se svidjeli nekome tko svira za Buldožer značila nam je više nego bilo koji Jugoton i PGP RTB i njihovi direktori.

  Bilo nam je jasno da ćemo igrati za Olimpiju, da će za Dinamo, Partizan, Hajduk i Zvezdu igrati ’odlikaši’, no sama spoznaja da ćemo se naći u ’svim boljim prodavaonicama ploča’ bila je za nas ravna osvajanju Kupa Maršala Tita.

  U četiri godine igranja u ’zonskim ligama’ uspjeli smo zaigrati u prvoj ligi, boriti se za svoju poziciju, tražiti neku nišu za sebe i uživati u onome što radimo…

  Kada su Partibrejkersi objavili album koji je poznat kao „Partibrejkers 2“ svidjelo nam se kako to zvuči. Sve je bilo napucano i puno energije, dovoljno da nas zaintrigiraju i studio i producent…

  Studio kojeg smo odabrali držao je Milan Ćirić. On je s Antonom producirao i snimio album Partibrejkersa koji nas je natjerao da potražimo Ćirića i pokušamo dogovoriti snimanje.

  Taj se studio svojevremeno zvao Barbaro i nalazio se u mjestu Bukovac, no baš u vrijeme kada smo odlučili kod njih snimati došlo je do premještanja studija iz Bukovca u Novi Sad, pa smo neko vrijeme morali pričekati da se studio u Novom Sadu pokrene s mrtve točke.

  Ćirić nije krio zadovoljstvo što smo ga izabrali za snimatelja i što smo baš njegov studio izabrali za snimanje svog prvog studijskog albuma“.

„Mi smo ovdje samo zbog para“ je prvi studijski album legendarne grupe iz Pule. Na omotu ploče je napisano da je snimljen i remiksovan u studiju „Guru“ u Novom Sadu, tokom februara i marta 1990. godine. Producenti su Milan Ćirić i Sale Veruda.

Članovi KUD Idijota bili su Branko Črnac Tusta (vokal), Sale Veruda (gitara, vokal u pesmi“…Dan kada sam ostao sam“), Nenad Marjanović dr. Fric (bas) i Diego Bošućko Ptica (bubnjevi).

Hvala Borisu Beleu i Helidonu što su izdali prvi studijski album KUD Idijota i time otvorili jedno neverovatno i fantastično poglavlje u istoriji rok muzike na ovim prostorima.

Hvala KUD Idijotima što su postojali!

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=Gyzxp6xBaRc&list=PLRboDETan69MKd6BXC8Ob9dVY0diCJFAK&index=1

Vatra „Anđeo s greškom“

Hladan

Sunce

Putujem

Želim biti ti

Između nas

Čuvam te

Dno od suza

Reinkarnacija

Srce

Ako moraš

Ti kao ljubav

Sve dok nebo ne postane more

Daleko je raj

Vatra je objavila novi singl „Ježurka“ polovinom marta, kojim najavljuje svoj nadolazeći studijski album.

Povodom dvadeset pet godina postojanja grupe, održali su koncert na Šalati u Zagrebu, 25. maja. Snimak sa tog koncerta je objavljen na albumu „25“.

I pored svih ovih aktuelnih događaja, ja bih se ipak vratio dve decenije unazad.

„Anđeo s greškom“ je drugi album grupe Vatra. Objavljen je 2002. godine. Na njemu se nalazi trinaest pesama, mada jedna od njih traje samo 25 sekundi. Ivan Dečak, pevač i gitarista, autor je većine pesama; za tri muziku su potpisali svi članovi grupe. Na album je uvršćena i sjajna obrada pesme „Srce“ Ekatarine Velike.

Zašto baš „Anđeo s greškom“? Odgovor je jednostavan – mnogo više mi se sviđaju albumi koje je Vatra snimila zaključno sa 2015. godinom, nego kasnije objavljena izdanja. Bili su više rokerski. Odlučili su da prate svetske muzičke trendove i da se povremeno prilagode njima, zadržavajući i stari stil.

„Sunce“, „Čuvam te“, „Dno od suza“, predivna balada „Želim biti ti“, „Daleko je raj“, „Sve dok nebo ne postane more“, „Ti kao ljubav“, „Srce“ (obrada) su samo deo (naveo sam više od polovine pesama) koje potvrđuju da je „Anđeo s greškom“ odličan album i jedan od najboljih koje je Ivan Dečak sa svojom grupom Vatra snimio do današnjeg dana.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=Qhwv2-kAq9A&list=OLAK5uy_nHD1h8L_ZE1mf-Foy9086qKoH_Oau-sYg&index=1

Psihomodo pop „Godina zmaja“

A strana

Kad sam imao 16

Nebo

Ja sam

Frida

Neman je (Zauvijek)

Hej, djevojko

B strana

Ja volim samo sebe

Ramona

Telegram sam

Rano jutro

Ona vrišti da voli me

Leteći odred

Zelengaj 07.04.88.

Iako je grupa Psihomodo pop zvanično osnovana 1983. godine, na njen prvi album čekalo se punih pet godina. U početku kao kvartet, da bi konačnu postavu dopunili sa još jednim gitaristom.

Davor Gobac (vokal), Saša Radulović-Sale (gitara, vokal), Vlatko Čavar-Brada (gitara, usna harmonika, vokal), Smiljan Paradiš-Šparka (bas, vokal) i Tigran Kalebota (bubnjevi) činili su postavu Psihomodo popa koja je snimila debitantski album „Godina zmaja“. Njihova imena se nalaze na omotu ploče. Objavljen je krajem 1988. godine, koja je po kineskom horoskopu godina zmaja. Slučajnost, i ova godina u kojoj pišem ovaj tekst je takođe godina zmaja.

Na ploči se nalazi dvanaest pesama, od kojih su četiri obrade. „Ramona“ i „Hej, djevojko“ u originalu „I wanna be your boyfriend“ (Ramones), „Telegram sam“ (T. Rex) i „Rano jutro“ u originalu „Sunday morning“ (The Velvet Underground). Autorske pesme članova grupe spadaju u najbolje koje su Psihomodo pop do sada snimili. „Ja volim samo sebe“, „Nebo“, „Nema nje (Zauvijek)“, „Ona vrišti da voli me“, „Frida“… Mogao sam da navedem kompletan album 🙂 Kao poslednja na B strani je „Zelengaj 07.04.88.“, koja nije pesma u pravom smislu. Kada čujete ovaj kolaž zvukova od četrdeset sekundi, biće jasnije. To je naziv parka u kojoj se nalazio studio u kome je snimana ploča i datum kada je ona konačno završena.

Psihomodo pop je jedna od najpoznatijih grupa na ex-YU prostorima. Aktivna je i danas, proslavljajući četrdeset godina postojanja. Svojim klasičnim, često žestokim i agresivnim rok  pesmama i nastupima, postala je popularna odmah nakon pojavljivanja prve LP ploče. Tekstovi pesama su posebna priča. Davor Gobac, frontmen i pevač, je svojim izgledom, ponašanjem, oblačenjem (nije se prvi oblaćio u žensku odeću) i prezentacijom pesama na koncertima i u video spotovima, zaintrigirao publiku. Mnogi ih smatraju našom kopijom čuvenih Ramones-a. Imali su priliku i čast da im dva puta budu predgrupa na koncertu. Prva su grupa sa ovih prostora čiji je spot emitovan na čuvenom MTV-u 1988. godine (ovo je podatak sa interneta, mada je i sam Gobac u jednom intervjuu rekao da ne zna da li su bili prvi). Privukli su pažnju učestvujući na jednom muzičkom festivalu u Holandiji, gde su u konkurenciji od 600 grupa odabrani u šest najboljih. Koncertna verzija pesme „I’m in love with Gobac“ („Ja volim samo sebe“ na engleskom jeziku) sa ovog festivala, emitovana je na MTV-u.

Da se vratim na album… „Godina zmaja“ je jedna od najboljih rokenrol ploča objavljenih u bivšoj YU.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=KbDiW1ELp4U&list=OLAK5uy_nWBbZ4ddMVzaCnmZQhUmDHKln5wNRSezM&index=1

Link za pesmu „I’m in love with Gobac“: https://www.youtube.com/watch?v=Rji_O2chFkc

Link Davor Gobac o spotu na MTV-u: https://www.youtube.com/watch?v=RB6hZ0FUq6Q

Link Davor Gobac o priči ko se prvi iz bivše YU poijavio na MTV-u: https://www.youtube.com/watch?v=G80TrC__3MU

Bijelo dugme „Šta bi dao da si na mom mjestu“

A strana

Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac

Hop-cup

Došao sam da ti kažem da odlazim

Ne gledaj me tako i ne ljubi me više

B strana

Požurite konji moji

Bekrija si cijelo selo viče, e pa jesam, šta se koga tiče

Šta bi dao da si na mom mjestu

Prikaz albuma Bijelog dugmeta nadovezuje se na prethodni, danas objavljen članak „Intervju sa Goranom Bregovićem“ u kategoriji Džuboks arhiva. Intervju je urađen nakon drugog albuma grupe, pa zbog toga…

„Šta bi dao da si na mom mjestu“ pojavio se trinaest meseci nakon debitantskog albuma Bijelog dugmeta, krajem decembra 1975. godine. Obe LP ploče snimila je, za mene najbolja postava grupe (kasnije su se članovi menjali). Činili su je: Željko Bebek (vokal), Goran Bregović (gitara), Zoran Redžić (bas gitara), Ipe Ivandić (bubnjevi) i Vlado Pravdić (klavijature). Tako je napisano na omotima oba albuma. Međutim, istina je drugačija što se tiče ploče koja je ovde predstavljena.

Bregović je u pomenutom intervjuu izjavio sledeće: „Cijela se istina o Zoranu možda trebala znati ranije, ali niko nije mogao predvidjeti da će njegov slučaj imati takav obrat. Sve je počelo još na Borikama, u vrijeme priprema za našu drugu LP ploču. Zoran je s Vladom htio na autu promijeniti gumu, ali kad ga je dizao dizalicom, auto mu je pao na lijevu ruku i smrskao srednji prst. Nismo dozvolili da ovo dođe u javnost, jer smo vjerovali da će se Zoran brzo izliječiti. Tako nismo ni publikovali da on uopće nije išao u London i da nije snimao LP, već da je bas svirao Željko. Naravno, Zoran je taj bas smislio na Borikama i zato je potpisan na albumu“.

Ploča „Šta bi dao da si na mom mjestu“ je snimana i miksovana u Londonu od 8. do 23. novembra 1975. godine. Na omotu je napisano: „Kraj Rogatice u istočnoj Bosni, ima jedno malo selo u kojem ljudi od davnina uzgajaju rasne arapske i bosanske konje. Zove se Borike. Tu su tokom avgusta, septembra i oktobra napisane i pripremljene pjesme za ovaj album“.

Goran Bregović je autor muzike i tekstova za pesme. Izuzetak je naslovna numera, za koju je sjajan tekst napisao poznati pesnik Duško Trifunović. Omot je, kao i na prvom albumu, uradio Dragan S. Stefanović. Uz ploču se nalazi i album sa slikama i tekstovima na šest strana, veličine kao i sam omot.

Ovaj album je samo podigao tzv „dugmemaniju“ u to vreme, na još viši stepen popularnosti grupe. Nezapamćeno na ovim prostorima. Tad i nikad više!

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=EaxodZUn4-A&list=PLdgFk-dTMiRjlnFZfqdg1_CJ496zkeuJO&index=1

Leb i sol „Leb i sol 2“

A strana

Akupunktura

Kako ti drago

Aber dojde Donke

Talasna dužina

B strana

Dikijeva igra

Uzvodno od tuge

Marija

Bonus

Leb i sol su objavili dva albuma 1978. godine. Oba su nazvana po grupi – debitantski snimljen godinu ranije i drugi kome je samo dodat broj 2. Snimili su ih Vlatko Stefanovski (gitara i vokal), Bodan Arsovski (bas), Garabet Tavitijan (bubnjevi) i Koki Dimuševski (orgulje). Tada vrlo mladi momci koji su imali u proseku nepune 22 godine, svirali su muziku koja je nekarakteristična za njihov uzrast. I to na kakav način. Sjajni instrumentalisti iz tadašnje YU republike Makedonije, bili su iznenađujuća pojava sa svojim poimanjem džez-roka na muzičkoj sceni, prvenstveno komponujući i svirajući instrumentalne kompozicije. Oba ova albuma su sigurno njihova najbolja ostvarenja, ali zbog žanra koji su negovali, ne i najpopularnija.

Pošto se ovaj članak nadovezuje na intervju Vlatka Stefanovskog objavljenog u kategoriji  Džuboks arhiva nakon izdavanja drugog albuma grupe, opredelio sam se za ploču „Leb i sol 2“.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=qbwVye2jnBU

Videosex „Videosex 84“

A strana

Detektivska priča

Ana

Moja mama

U sjeni egzotičnih trava

1001 noć

B strana

Kako bih volio da si tu

Videosex

Neonska reklama

Neonska reklama 2

Da se nadovežem na kratak članak „Videosex u tehno-pop maniru“, koji je prethodno postavljen  na blogu u kategoriji „Džuboks arhiva“.

Prvi album grupe „Videosex“ objavljen je 1984. godine. Snimili su ga Anja Rupel (vokal), Janez Križaj (bas gitara, sintisajzeri), Iztok Turk (bubnjevi, sintisajzeri), Matjaž Kosi (klavijature). Nina Sever je svirala klavijature samo na dve pesme. Dare Novak je bio snimatelj, dok su članovi grupe potpisani kao producenti svog debi izdanja. „1001 noć“ i „Neonska reklama 2“ koje su poslednje na obe strane ploče, su instrumentali. Najpopularnije pesme su sigurno „Detektivska priča“, „Ana“, „Neonska reklama“ i „Kako bih volio da si tu“ koju su kasnije obradili Goblini. Takođe je Anja Rupel ponovo snimila u duetu sa Davorom Gobcem.

Videosex je ostavio neizbrisiv trag u YU pop i rok muzici. Bili su popularni i rado slušani na ovim prostorima u drugoj polovini osamdesetih i početkom devedesetih godina. To su u potpunosti zaslužili svojim radom, potvrdivši taj svoj status sledećim albumom „Lacrimae Christi“ (pesmama „Tko je zgazio gospođu Mjesec“, „Sivi dan“, „Stakleno nebo“) i mini albumom „Svet je zopet mlad“ na kome se nalaze odlične obrade pesama slovenačke zabavne muzike šezdesetih godina („Vozi me vlak v daljave“, „Zemlja pleše“, „Ne čakaj na maj“).  

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=STc4RgYppNA&list=PLa8IXsuu_ujhZc79ukK8YcTuUKaFMSSWM

Haustor „Bolero“

A strana

Bolero

Ena

TV man

Sejmeni

B strana

Take the money and run

Ja želim

Šejn

Šal od svile

„Bolero“ je treći album grupe Haustor. Objavljen je 1985. godine. Grupa ga je snimila kao trio: Darko Rundek (vokal, ritam i bas gitara, ritam mašina), Zoran Zajec (gitara i prateći vokal) i Damir Prica (tenor saksofon). Originalna dva člana Srđan Sacher (bas gitara) i Srđan Gulić (bubnjevi) napuštaju grupu godinu dana ranije, nakon snimljena dva albuma. Gulić je ipak učestvovao u snimanju albuma „Bolero“ kao i mnogi drugi muzičari, među kojima su Jurij Novoselić (sintisajzer i saksofon), Stanko Juzbašić (svirali i na prethodnom „Treći svijet“), Nikola Santro (trombon), Igor Pavlica (truba), Rastko Milošev (gitara), Neven Frangeš (klavijature). Nakon odlaska Sachera iz grupe, Rundek je autor svih tekstova i muzike na ovoj ploči.

Dvoumio sam se koji album Haustora da predstavim na blogu. Odlučio sam se ipak za „Bolero“ u odnosu na „Treći svijet“, iako su mi oba draga i volim da ih preslušam povremeno. Ukusi su uvek bili i biće različiti, neko više voli jednu neko drugu ploču, ali kada pogledam kojih se osam pesama nalazi na njemu…

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=yJ3iR1J-cgI&list=OLAK5uy_nm4ux4pGX42PoHxG5NO_yWpFOeKtg6vtE

Azra „Filigranski pločnici“

A strana

Tko to tamo pjeva

’68

Volim te kad pričaš

Ne prodajem nasmiješenog psa

Proljeće je 13. u decembru

Ako znaš bilo što

B strana

Ljudi samoće

Strah od smrti

Roll over Jura

Naizgled lijepa

Hladan kao led

I nikom nije lepše neg’ je nam

Iran

C strana

Čudne navike

Nije OK

Tanka crna linija

Pavel

Gomila nesklada

Slučajan susret

Kao ti i ja

D strana

Put za Katmandu

Strankinja s plavi eyes

Život običnog tempa

Hladni prsti

32-956

Gorki okus

Filigranski pločnici

Prvi Azrin album objavljen je 1980. godine. Godinu dana kasnije pojavio se dupli album „Sunčana strana ulice“. „Ravno do dna“ je njihov treći album po redu i prvi snimljen na koncertu. Objavljen je kao trostruki, 1982. godine. Tada sam sa svojim društvom pričao da će  njihov četvrti album verovatno biti četvorostruki, s obzirom na način izdavanja prethodna tri. Nekoliko meseci nakon albuma snimljenog uživo, „Filigranski pločnici“ su se našli u prodavnicama ploča. Opet je bio dupli album.

Neprevaziđeni Džoni i jedan od najboljih albuma snimljenih na ovim prostorima.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=pfWVfH9NbW0

NAPOMENA – Album koji je Džoni (PETROVICPETAR) objavio na YT, razlikuje se od originalnog izdanja Azre koji se pojavio na dve LP ploče. Pesme nisu poređane istim redosledom, nedostaju tri pesme („Hladan kao led“, „Iran“ i „Gorki okus“) i umesto njih Džoni je uvrstio pesme koje su objavljene na singl ploči iste godine: „E, pa što“, „Sloboda“ i „Gluperde lutaju daleko“.

Josipa Lisac „Dnevnik jedne ljubavi“

A strana

O jednoj mladosti

Srela sam se s njim

Sreća

Po prvi put

Plačem

B strana

Jedna kratka vijest

Ležaj od suza

Ne prepoznajem ga

Vjerujem ti sve

Kao stranac

Verovatno mnogi od Vas pišu dnevnike u ovo vreme, kada nas je epidemija virusa primorala da koliko-toliko promenimo svoje uobičajene navike i pravila ponašanja i da većinu vremena provodimo u kući. Za četiri osobe sigurno znam da to čine. Evo jednog dnevnika napisanog davne 1973. godine.

Više pojedinaca su autori ovog Dnevnika i svi su oni zajedno radili na njemu. Udružili su se samo sa jednom namerom – da napišu Dnevnik koji će biti dostupan svima i ostati za sva vremena. Svako od njih je uradio svoj deo posla na najbolji mogući način.

Ivica Krajač je pisao tekst Dnevnika. Napisan je u prvom licu i predstavlja dnevnik jedne devojke koja se zaljubljuje i prolazi kroz mnoge faze života koju čini ta ljubavna veza. Deset kratkih priča opisuju osećanja zaljubljene devojke – od očekivanja, susreta sa voljenom osobom, razdraganosti, sreće, razočaranja, plača, suza… do ponovnog buđenja ljubavi prema istoj osobi.

Karlo Metikoš je komponovao muziku na tekstove iz Dnevnika. Deset povezanih ispovesti mlade devojke su pretočene sa puno osećanja u sjajne note. Svaki ton odslikava razdraganost i ustreptalost srca pa sve do, nažalost, neprepoznavanja voljene osobe, ali i nade da će sve opet biti kao i ranije.

Josipa Lisac je otpevala Dnevnik svojim specifičnim vokalom punim emocija, u kome nema glume. Svaki ton je otpevan kao da je ona ta devojka kojoj se to sve dogodilo i koja nam iznosi svoju istinitu životnu priču.

„Dnevnik jedne ljubavi“ objavljen je na vinilu 28. februara 1973. godine. Kada se otvore korice omota ploče, na dve unutrašnje strane je rukom napisan Dnevnik. Nailazimo na akrostih – početna slova svakog njegovog dela (teksta pesme) uključujući i poslednje slovo na završnom  objavljenom delu dnevnika (pesme koja zatvara album) otkrivaju nam, čitajuću ih odozgo na dole, ime osobe kojoj je posvećen ovaj konceptualni album.

Karlo Metikoš je producent ove legendarne ploče. Na njenom snimanju učestvovali su svi članovi grupe Time, nakon upravo objavljenog svog prvog albuma, kao i veliki broj drugih muzičara.

Ono što sam napisao za debi album grupe Time, odnosi se i na „Dnevnik jedne ljubavi“ Josipe Lisac – jedan od najboljih i najkvalitetnijih albuma izdatih na ovim prostorima. Oba izdanja su se pojavila u razmaku od samo sedam meseci.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=f7h0k1OxNzQ

Time „Time“

A strana

Istina mašina

Pjesma no. 3

Hegedupa upa

B strana

Kralj alkohol

Za koji život treba da se rodim

Dado Topić (vokal), Vedran Božić (gitara), Mario Mavrin (bas), Tihomir Pop Asanović (orgulje), Ratko Divjak (bubnjevi) i Brane Lambert Živković (klavir i flauta) oformili su grupu Time.

Svoj debi album koji nosi naziv kao i grupa, objavili su 21. jula 1972. godine. Pero Gotovac je na omotu ploče, napisao tekst u kome predstavlja ovu grupu.

„Nije sasvim slučajno što glazbeni sastav ove ploče nosi ime „Time“.

Engleskom riječju „time“, što u prijevodu glasi „vrijeme“, oni označuju vrijeme današnje, vrijeme suvremeno, vrijeme – mladih. Pribrojimo li tome i činjenicu da u glazbenom „pop-riječniku“ riječ „time“ označava ritmičku i agogičku pregnantnost izvedbe, slučajnost je gotovo isključena.

Ovaj zagrebački pop-sastav relativno je „novijeg datuma“, no samo u smislu zajedničkog djelovanja. Sastavljen od vrsnih glazbenika, maštovitih i tehnički spremnih i vještih do virtuoznosti (u najboljem smislu riječi), u vrlo kratko vrijeme postigao je „uigranost“ koja se rijetko susreće. Upravo spomenuta maštovitost svakog pojedinca čini ovu pop-grupu onim što ona u svojoj biti jest. To je grupa mladih ljudi koji izvode svoju glazbu muzikalno, temperamentno i disciplinirano, s mnogo stvaralačke strasti i ljubavi; grupa sastavljena po vlastitom htijenju i sklonostima; grupa pojedinaca različitih ćudi, no u zajedničkom radu cjelovita, a u glazbenom jeziku i izrazu točno određena i izrečena.

Poznavaoci i ljubitelji pop-glazbe naše sredine uočit će svrhu i opravdanost ovog izdanja, već u prvim trenutcima slušanja.

„Time“ označuje vrijeme današnje, vrijeme suvremeno, vrijeme – mladih.

To vrijeme – to je „Time“.“

„Time“ je jedan od najboljih i najkvalitetnijih albuma izdatih na ovim prostorima. I ne samo to. Time je jedna od najboljih rok grupa na ovim prostorima!

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=rwPrTEdCZvE