Nova ploča, novi intervju: Još jedan Orgazam

„- Odlično ste bili prihvaćeni na nedavnoj svirci u Skenderbegovoj.

Gile: Da, dobro smo se uvežbali. Vežbamo svaki dan u SKC-u, pa je to rezultiralo nekakvom dobrom svirkom, zar ne? Mada je sve to bila kao neka proba; svirali smo kratko, da se čisto isprobamo, da vidimo kako funkcionišemo.Znaš, krajem maja bi trebalo da krenemo na jednu manju turneju po Srbiji. Idemo u Kragujevac, Niš itd.

– Imali ste nekakvih problema da obradite kompozicije sa albuma za živo izvođemje?

Gile: Pa, ne velikih. Dobro, bilo je tu nekih dileja ili producentskih zahvata koje nismo mogli izvesti na koncertu kao u studiju, ali bitnijih promena nije bilo.

Ljuba: Kada je na probi malo glasnije, onda uletiš u neki čudan fazon, dobiješ energiju, malo izmeniš stvar, ali u osećaju a ne u formi. Za živu svirku je tu i tamo različit osećaj, ali i on se menja od nastupa do nastupa.

– Zadovoljni ste ovom pločom?

Ljuba: Ja sam vrlo zadovoljan, pošto je to novina za mene, a to je važno, uvek se menjati, uvek nešto novo…

– Pa da, i sinthy si kupio…

Ljuba: A, to tek posebno! Oduševljen sam sintisajzerom. Toliko mogućnosti… Mislim da sam ga dobro upoznao, ali još uvek iznalazim nove mogućnosti. Specijalno u studiju, kada se prikačim za one sprave.

Gile: I ja sam vrlo zadovoljan albumom, jer postoji veoma bitna razlika od svega onoga što smo do sada radili.

– Kakva je po tgebi bitna razlika između vašeg prvog albuma i „Lišće prekriva Lisabon“? o „Warszava ’81“ ćemo kasnije, sad se samokritički osvrni…

Gile se osvrće i gleda po sobi, onda se mrtav ozbiljan udubljuje u ključna objašnjenja.

Gile: Prva ploča je bila daleko više…početnička, rekao bih. Uostalom, niko od nas nije imao neku karijeru pre Električnog orgazma, niko nije svirao; dobro Jovec i ja smo sviruckali po nekim grupicama, ali to je bilo… Hoću da kažem da sam svestan da prva ploča ima mana. Primećujem tek sada, da je tamo bilo dosta nekakvih dečijih stvari, nekakve dečije naivnosti. Naročito u tekstovima, ali i u samom pristupu i radu. Tada smo baš hteli da radimo, da budemo pank.

– Možda će ti se i ova ploča za neko vreme činiti naivna?

Gile: Ja i dalje mislim da je ta ploča OK. A možda će mi i biti naivna. U stvari, sigurno će mi biti naivno! Svako ostvarenje ima mana, samo se to kasnije primeti. Nismo mi neki savremeni stvaraoci. Znaš, bitna razlika koju sam hteo da naglasim je, da sada puno bolje sviramo u tehničkom smislu, nego na prvoj ploči. Sada smo nekako sazreli, pojma nemam, jednostavno smo sigurniji, jer bolje vladamo instrumentima.

– Kako se prodaje ploča?

Gile: Ne znam baš tačno. Srebrna je, to je glavno. Mi smo zadovoljni prodajom, ako si to hteo da pitaš.

– Zadovoljni ste kućom?

Gile: Svakako. Može u stvari da se kaže da je Jugoton najbolji u Jugi, ali, kao najbolji među najgorima, pošto su sve disko kuće sa gomilom mana.

– Možda im je kadar prestar da prati ovakvu vrstu muzike?

Gile: Mi smo imali sreću da upoznamo Škaricu. On je jedinstven. Bez ikakvih problema smo dobijali ono što smo želeli.

———————–

Gile trpa već četvrtu kašičicu šećera u čaj. Gledamo ga upitno. Smeška se.

Gile: Svi se preneraze kad vide koliko šećera jedem. Puno volim šećer. Znaš, počeo sam da ti pričam o razlikama između prve i druge ploče. U tekstovima je velika razlika…razlikuju se baš za 360 stepeni.

– Sada bolje razmišljaš jer je šećer hrana za mozak, ali je smrt za debelo crevo.

Gile: Pa da. Ja mnogo mislim, pa mi treba hrana. Jebeš debelo crevo. Mozak je ono bitno (nije baš sasvim pri zemlji – op.p.). Sto puta sam rekao da su tekstovi sa prve ploče (brzi prelazak na temu) bili buntovnički „rebel“. Na drugij ploči su više intimni, više ih preživljavam…

– Znači da je postignuta drastična promena. Verovatno i u muzici, pošto ste promenili basistu. Kako ti gledaš na to ?

Gile: Ne samo basistu, već i bubnjara, jer Čavke nije svirao na prvoj ploči, svirao je Mango iz Grupe „I“. I ja to ne bih nazvao „drastičnim“. Nije to drastična promena, to je jedan logičan sled događaja, logična razvojna putanja, pa je moralo doći do malih pomaka, s obzirom da imamo potpuno drugu ritam sekciju.

– A Marinica? Ona je imala šarma.

Gile: Nje se više niko ne seća, to me je pitanje začudilo. Ona stvarno nije mogla da prati naš razvoj, čuo si kakav je bas na ploči. Tu je i malo funka. Grof je sam predložio tako nešto. Sa druge strane, Grof i Čavke se već znaju, čak su i svirali zajedno. Čavke nas je upoznao sa Grofom, on nam je zaista više odgovarao.

– Nemate više problema oko opreme?

Gile: Đavola! Zamisli: Čavke nema svoj komplet bubnjeva. Mi smo kao neka grupa, a bubnjar nema svoje bubnjeve, mada to nije najvažnije…

– Družite li se između sebe?

Gile: Samo se mi i družimo. Uveče se nalazimo, vrlo dobro se slažemo, jedinstveni smo.

– Tvoji su svi tekstovi?

Gile: Znaš, uglavnom prvo napišem tekst, stvorim sliku, a tek onda odem na probu gde pokušavamo da muzikom nađemo „osećaj“ te slike. Takva je slika „Lišće prekriva Lisabon“, ali i svaka pojedinačna stvar sa te ploče.

– Koja je slika za, recimo, „Bombu“?

Gile: Ma ne. To je opet isto. Pretakanje u drugu formu. Rekao sam da zaista ne želim da objašnjavam na bilo koji način, ni tekst, ni muziku. Važno je to, da mi ne stvaramo prvo muziku pa onda tražimo tekst. „Bombu“ sam uradio u Londonu, zato je na engleskom.

– Ti sediš kod kuće, komponuješ na gitari, napišeš pesmu…

Gile: …pa onda to donesem na probu i svi zajedno uradimo aranžman. Važno je to, da se te slike dosta podudaraju kod svih članova grupe, tako da nam ovaj rad u suštini odgovara.

– Desi li se nekada da ti izmene tekst?

Gile: Nikada. Ja tekst ponekad sam izmenim, da ga prilagodim muzici, aranžmanu. To je najvažniji fazon: to što smo zajedno, što smo ekipa. Kapiramo se i u istom smo fazonu, to je naša sigurnost. Zbog nedostatka te sigurnosti se grupe i raspadaju. Naravno da ćemo i mi jednog dana doći do toga da se razmimoiđemo i onda ćemo se rasturiti. Samo do toga neće skoro doći.

– Vi ste možda jedina, pored Igre staklenih perli, domaća psihodelična grupa…

Gile: Evo, sada se pojavila i Katarina II i mnogo mi se sviđaju…

———————–

– Koliko će promene na „Lišću pokriva Lisabon“ privući nove, a koliko će odbiti stare poklonike vaše muzike?

Gile: Dobićemo publiku sa ovom pločom, u to sam siguran.

Ljuba: Znaš, ljudi se menjaju, menjaju svoje stavove i potrebe. Publika se strašno promenila, promenila je ukus, napredovao je narod i siguran sam da će ukapirati ovo što mi radimo. Ima puno ljudi koji slušaju i vole ovakvo nešto.

Gile: Nije naša muzika skoro psihodelična. Vidljivo je naše „slušanje“ Wobblea ili nekog drugog, ali isto tako, mi volimo da zasviramo i brzo i žestoko. Psihodelija je samo jedan od aspekata naše muzike. Kao i reggae.

– Cvetić je bitno uticao sa svojom reggae edukacijom?

Gile: On nam je puno pomogao. Davao nam je ploče, spajtali smo se. U sličnom smo fazonu i bilo je prijatno sa njim se družiti. Pitali smo ga često i za savet.

———————–

– Jovec, kako ste se ti i Gile složili kao gitaristi?

Jovec: Mi baš dobro finkcionišemo. Ovoga puta san ja uglavnom svirao ritam gitaru i rifove, koje smo kombinovali Gile i ja. Većinu sola je u stvari svirao Gile, ja sam držao ritam.

– Kao sigurniji, pošto je Gile počeo da svira gitaru tek sa nastankom Električnog orgazma.

Jovec: On je ranije svirao bubnjeve, ali se brzo snašao na gitari, što se i čuje.

– Da li su grupi stvarno potrebne dve električne gitare, ili je vaša saradnja na krajnje prijateljskoj bazi?

Gile: Pa, svako ima svoj stil. Jovec meni puno pomeže, ono što je on zamislio, ja ne mogu da izvedem i obrnuto. Hoću da kažem da se zaista fino nadopunjujemo.

– Biraju vas za jednu od naših najboljih rock grupa. Kako to na vas utiče?

Gile: Nikako. Ne razmišljamo mnogo o tome, teško da to može na nekoga da utiče, mada se u unutrašnjosti sasvim drugačije tretira. U svakom slučaju, ne osećamo se suviše dobrim, niti tome poklanjamo neku pažnju. Ima ljudi kojima to prija, nama ne.

———————–

– Dobro, mogli bi da lagano završimo…

Gile: Nisam ni imao utisak da smo počeli.

– Hoćeš da kažeš još nešto?

Gile: Ne, ne… Ne znam ni šta bih rekao, ne sećam se uopšte šta sam pričao.“

Deo iz članka „Nova ploča, novi intervju: JOŠ JEDAN ORGAZAM“ prekucan iz časopisa DŽUBOKS br. 142, 4. juni 1982.

Oblak u bermudama 29.10.2019.

Stevie Wonder – Free

Train – 50 ways to say goodbye

Atomsko sklonište – Čedna gradska lica

Patti Smith Group – Dancing barefoot

Travis – Writing to reach you

Thomas Dolby – Hyperactive

Veliki prezir – Svetlost i dim

Steve Winwood – Why can’t we live together

Chantal Chamberland – Hit the road Jack

Rainbow – Starstruck

Goo Goo Dolls – Miracle pill

Joss Stone – Could have been you

Darkwood Dub – Kraj oktobra

Van Morrison – Nobody in charge

Opća opasnost – Karta do prošlosti

Morcheeba – Rome wasn’t built in a day

Ulica od Meseca – Odakle meni devojčica

Brandon Flowers – Dreams come true

Dermot Kennedy – Outnumbered

Hugh Cornwell – La grande dame

Robert Palmer – Simply irresistible

Texas – Everyday now

Joe Bonamassa – This train (live)

The Pretty Reckless – Nothing left to lose

Norah Jones – Thinking about you

The Weavers with Gordon Jenkins and his Orchestra – Wimoweh

Joe Bonamassa „Live at the Sydney Opera House“

This train

Mountain climbing

Drive

Love ain’t a love song

How deep this river runs

Mainline Florida

The valley runs low

Blues of desperation

No place for the lonely

Joe Bonamassa poslednjih godina izdaje bar po jedan koncertni album. To je učinio i ove jeseni.

„Live at the Sydney Opera House“ snimljen je 30. septembra 2016. godine. Snimak ovog koncerta pojavio se na vinilu i CD-u ovih poslednjih dana oktobra. Ovo je još jedan njegov odličan album. A šta smo drugo i mogli očekivati od trenutno jednog od najboljih bluz gitarista.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=ntBsXyImdKI&list=OLAK5uy_keW665LZ19YdrQ-3Xc8ZstV4eqOpyckzA&index=1

Chris Cornell „Songbook“

As hope and promise fade

Scar on the sky

Call me a dog

Ground zero

Can’t change me

I am the highway

Thank you

Cleaning my gun

Wide awake

Fell on black days

All night thing

Doesn’t remind me

Like a stone

Black hole Sun

Imagine

The keeper

„Songbook“ je album koji je Chris Cornell snimio na turneji po Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi 2011. godine. To je akustični album koji sadrži šesnaest pesama. Na njemu se nalaze obrade pesama koje je snimio sa grupama Soundgarden, Temple of the Dog i Audioslave, kao i sa njegova prethodna tri solo izdanja. U svoj repertoar uvrstio je i po jednu obradu John Lennon-a i grupe Led Zeppelin, kao i dve nove pesme (jedna od njih je poslednja na albumu i ona je jedina snimljena u studiju).

„Songbook“ – to je Chris Cornell, njegov emotivni glas i gitara.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=z0CDtFpCoRM&list=PL8M_6pUgzQuUNuFBCRhFvDTOrZzQh58M3

Imitacija 27.10.2019.

500 miles – THE HOOTERS

Africa – WEEZER

Chiquitita – CHER

Aqua de beber – GABRIELA ANDERS

Goody two shoes – DAVID CAMPBELL

Come on Eileen – SAVE FERRIS

A horse with no name – DJELEM PROJECT

Zaboraviću sve – POPCYCLE

Wild horses – ROLLING STONES feat. FLORENCE WELCH (live)

Message in a bottle – STING (version 2019)

Wishing on a star – PAUL WELLER

Wishing on a star – SEAL

Majko zemljo – TEXAS FLOOD

Into my arms – SHELBY LYNNE & ALLISON MOORER

Runnin’ down a dream – ISOBEL CAMPBELL

Uccidendo un sogno (Runnin’ down a dream) – KARMA TO BURN feat. STEFANIE SAVY

Thank you (Falettinme be mice elf agin) – MAGAZINE

Neko te ima noćas – REYAND feat. JELENA BOŽOVIĆ

Precious – GUANO APES

Precious – ANAM feat. MARY F

Jessica – THEY MIGHT BE GIANTS

What about us – VANCE JOY

Surfin’ USA – THE BEACH BOYS

Surfin’ USA – LEIF GARRETT

Silence is golden – THE TREMELOES

Novac u rukama – DEL ARNO BAND

Let It Be – NICKY THOMAS

Intonacija 26.10.2019.

pesme o petku u kojima se pominju i drugi dani u nedelji

J.J. Cale – Friday

Cure – Friday I’m in love

Darkness – Friday night

Easybeats – Friday on my mind

različite verzije jedne pesme na tri jezika (Still Loving You)

Elena Kayan – Still loving you

Limbotheque – Still loving you

Cleiton e Camargo – O meu anjo azul

pesme koje se pevaju na dva jezika

Eliane Elias – Little boat

Van Gogh – Zemlja čuda

Dream Ami – Lovefool

voz – poslednja reč u naslovu prethodne pesme je prva u naslovu sledeće (rubriku uradila Biljana, slušateljka emisije)

Calexico – Under the wheels

Glen Hansard – Wheels on fire

The Cult – Fire woman

Iron & Wine – Woman king

Mano Negra – King Kong five

The Doors – Five to one

Michael Franks – One bad habit

šaputanje u pesmama

Eric Clapton – Give me strength

Nicole Atkins – Dancing in the dark

Azra – Ako znaš bilo što

blok flaute u roku (rubriku uradila Marijana, slušateljka emisije)

Procol Harum – Boredom

Barenaked Ladies – Helicopters

Jefferson Airplane – Comin’ back to me

Led Zeppelin – Stairway to heaven

pesme sa istim naslovom

Goribor – Grad

Ekatarina velika – Grad

Oktobar 1864 – Grad

Opća opasnost – Grad

rok grupe iz jednog grada (San Francisco)

Big Brother and The Holding Company – Turtle blues

Santana – Europa (Earth’s cry heaven’s smile)

Dead Kennedys – Holiday in Cambodia

Faith No More – Evidence

Journey – Wheel in the sky

Third Eye Blind – Everything is easy

Steve Miller Band – Fly like an eagle

4 Non Blondes – What’s up

Hot Tuna – Hesitation blues (live)

Carole King „Tapestry“

A strana

I feel the Earth move

So far away

It’s too late

Home again

Beautiful

Way over yonder

B strana

You’ve got a friend

Where you lead

Will you love me tomorrow?

Smackwater Jack

Tapestry

(You make me feel like) A natural woman

Album „Tapestry“ pojavio se 1971. godine. Nalazi se na drugom mestu liste albuma časopisa Billboard koji su proveli najviše nedelja u prvih 100 (na prvom mestu je „The dark side of the Moon“). Osvojio je četiri Grammy nagrade: za album godine, singl godine („It’s too late“), pesmu godine („You’ve got a friend“) i za najbolji ženski pop vokal.

Carole King je autor svih pesama na albumu. Sedam je komponovala sama a ostalih pet u saradnji sa svojim bivšim suprugom Gerry Goffin-om i drugim saradnicima. Većina od ovih pop, rok i R&B pesama su vremenom postale klasici, koje su obradili mnogi svetski poznati pevači i muzičari.

Odličan album kantautorke (kako to mnogi vole da kažu) i pijanistkinje Carole King. I posle 48 godina zvuči sjajno.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=w5yK1EpMV0U&list=OLAK5uy_lUWnDcefuS7i1yv27EE5oZ87cRlQbm3EA

Oblak u bermudama 22.10.2019.

Phil Harris and Bruce Reitherman – The bare necessities

R.E.M. – Orange crush

Noel Gallagher’s High Flying Birds – This is the place

Sparks – This town ain’t big enough for both of us

Grad – Samo da te imam

Hozier – Movement

Sophie Zelmani – Only a miracle

B.B. King with Tracy Chapman – The thrill is gone

Hor Čuperak i Radule – Wartburg limuzina

Sting – Nice work if you can get it

Eagles of Death Metal – Cherry cola

Super s karamelom – Matori

Michael Kiwanuka – Hero

U2 – Gloria (live)

Strunz & Farah – Bolero #3

Bajaga i Instruktori – Pustite me, druže

Third Eye Blind feat. Alexis Krauss – Screamer

Cigarettes After Sex – Heavenly

The Killers – Somebody told me

Audioslave – Doesn’t remind me

Beth Hart – Let it grow

Gretta – Sreća

Van Morrison – If we wait for mountains

Bruce Springsteen – O Mary don’t you weep (live)

The Verve – Love is noise

Green Day – Fire, ready, aim

Gordon Lightfoot – If you could read my mind

Laurie Berkner – Wimoweh

„Vincent“

Starry, starry night

Paint your palette blue and gray

Look out on a summer’s day

With eyes that know the darkness in my soul

Shadows on the hills

Sketch the trees and the daffodils

Catch the breeze and the winter chills

In colors on the snowy linen land

Now I understand

What you tried to say to me

How you suffered for your sanity

How you tried to set them free

They would not listen they did not know how

Perhaps they’ll listen now

Starry, starry night

Flaming flowers that brightly blaze

Swirling clouds in violet haze

Reflecting Vincent’s eyes of China blue

Colors changing hue

Morning fields of amber grain

Weathered faces lined in pain

Are soothed beneath the artist’s loving hands

Now I understand

What you tried to say to me

How you suffered for your sanity

How you tried to set them free

They would not listen they did not know how

Perhaps they’ll listen now

For they could not love you

But still your love was true

And when no hope was left in sight

On that starry, starry night

You took your life as lovers often do

But I could have told you Vincent

This world was never meant for one as

Beautiful as you

Starry, starry night

Portraits hung in empty halls

Frameless heads on nameless walls

With eyes that watch the world and can’t forget

Like the strangers that you’ve met

The ragged men in ragged clothes

A silver thorn on a bloody rose

Lie crushed and broken on the virgin snow

Now I think I know

What you tried to say to me

How you suffered for your sanity

How you tried to set them free

They would not listen they’re not listening still

Perhaps they never will

„Vincent“ je pesma koju je napisao Don McLean. Posvećena je slikaru Vincent van Gogh-u. Nalazi se na njegovom albumu „American pie“ izdatom 1971. godine.  Remek delo ovog muzičara.

Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=ciLNMesqPh0