
„- Odlično ste bili prihvaćeni na nedavnoj svirci u Skenderbegovoj.
Gile: Da, dobro smo se uvežbali. Vežbamo svaki dan u SKC-u, pa je to rezultiralo nekakvom dobrom svirkom, zar ne? Mada je sve to bila kao neka proba; svirali smo kratko, da se čisto isprobamo, da vidimo kako funkcionišemo.Znaš, krajem maja bi trebalo da krenemo na jednu manju turneju po Srbiji. Idemo u Kragujevac, Niš itd.
– Imali ste nekakvih problema da obradite kompozicije sa albuma za živo izvođemje?
Gile: Pa, ne velikih. Dobro, bilo je tu nekih dileja ili producentskih zahvata koje nismo mogli izvesti na koncertu kao u studiju, ali bitnijih promena nije bilo.
Ljuba: Kada je na probi malo glasnije, onda uletiš u neki čudan fazon, dobiješ energiju, malo izmeniš stvar, ali u osećaju a ne u formi. Za živu svirku je tu i tamo različit osećaj, ali i on se menja od nastupa do nastupa.
– Zadovoljni ste ovom pločom?
Ljuba: Ja sam vrlo zadovoljan, pošto je to novina za mene, a to je važno, uvek se menjati, uvek nešto novo…
– Pa da, i sinthy si kupio…
Ljuba: A, to tek posebno! Oduševljen sam sintisajzerom. Toliko mogućnosti… Mislim da sam ga dobro upoznao, ali još uvek iznalazim nove mogućnosti. Specijalno u studiju, kada se prikačim za one sprave.
Gile: I ja sam vrlo zadovoljan albumom, jer postoji veoma bitna razlika od svega onoga što smo do sada radili.
– Kakva je po tgebi bitna razlika između vašeg prvog albuma i „Lišće prekriva Lisabon“? o „Warszava ’81“ ćemo kasnije, sad se samokritički osvrni…
Gile se osvrće i gleda po sobi, onda se mrtav ozbiljan udubljuje u ključna objašnjenja.
Gile: Prva ploča je bila daleko više…početnička, rekao bih. Uostalom, niko od nas nije imao neku karijeru pre Električnog orgazma, niko nije svirao; dobro Jovec i ja smo sviruckali po nekim grupicama, ali to je bilo… Hoću da kažem da sam svestan da prva ploča ima mana. Primećujem tek sada, da je tamo bilo dosta nekakvih dečijih stvari, nekakve dečije naivnosti. Naročito u tekstovima, ali i u samom pristupu i radu. Tada smo baš hteli da radimo, da budemo pank.
– Možda će ti se i ova ploča za neko vreme činiti naivna?
Gile: Ja i dalje mislim da je ta ploča OK. A možda će mi i biti naivna. U stvari, sigurno će mi biti naivno! Svako ostvarenje ima mana, samo se to kasnije primeti. Nismo mi neki savremeni stvaraoci. Znaš, bitna razlika koju sam hteo da naglasim je, da sada puno bolje sviramo u tehničkom smislu, nego na prvoj ploči. Sada smo nekako sazreli, pojma nemam, jednostavno smo sigurniji, jer bolje vladamo instrumentima.
– Kako se prodaje ploča?
Gile: Ne znam baš tačno. Srebrna je, to je glavno. Mi smo zadovoljni prodajom, ako si to hteo da pitaš.
– Zadovoljni ste kućom?
Gile: Svakako. Može u stvari da se kaže da je Jugoton najbolji u Jugi, ali, kao najbolji među najgorima, pošto su sve disko kuće sa gomilom mana.
– Možda im je kadar prestar da prati ovakvu vrstu muzike?
Gile: Mi smo imali sreću da upoznamo Škaricu. On je jedinstven. Bez ikakvih problema smo dobijali ono što smo želeli.
———————–
Gile trpa već četvrtu kašičicu šećera u čaj. Gledamo ga upitno. Smeška se.
Gile: Svi se preneraze kad vide koliko šećera jedem. Puno volim šećer. Znaš, počeo sam da ti pričam o razlikama između prve i druge ploče. U tekstovima je velika razlika…razlikuju se baš za 360 stepeni.
– Sada bolje razmišljaš jer je šećer hrana za mozak, ali je smrt za debelo crevo.
Gile: Pa da. Ja mnogo mislim, pa mi treba hrana. Jebeš debelo crevo. Mozak je ono bitno (nije baš sasvim pri zemlji – op.p.). Sto puta sam rekao da su tekstovi sa prve ploče (brzi prelazak na temu) bili buntovnički „rebel“. Na drugij ploči su više intimni, više ih preživljavam…
– Znači da je postignuta drastična promena. Verovatno i u muzici, pošto ste promenili basistu. Kako ti gledaš na to ?
Gile: Ne samo basistu, već i bubnjara, jer Čavke nije svirao na prvoj ploči, svirao je Mango iz Grupe „I“. I ja to ne bih nazvao „drastičnim“. Nije to drastična promena, to je jedan logičan sled događaja, logična razvojna putanja, pa je moralo doći do malih pomaka, s obzirom da imamo potpuno drugu ritam sekciju.
– A Marinica? Ona je imala šarma.
Gile: Nje se više niko ne seća, to me je pitanje začudilo. Ona stvarno nije mogla da prati naš razvoj, čuo si kakav je bas na ploči. Tu je i malo funka. Grof je sam predložio tako nešto. Sa druge strane, Grof i Čavke se već znaju, čak su i svirali zajedno. Čavke nas je upoznao sa Grofom, on nam je zaista više odgovarao.
– Nemate više problema oko opreme?
Gile: Đavola! Zamisli: Čavke nema svoj komplet bubnjeva. Mi smo kao neka grupa, a bubnjar nema svoje bubnjeve, mada to nije najvažnije…
– Družite li se između sebe?
Gile: Samo se mi i družimo. Uveče se nalazimo, vrlo dobro se slažemo, jedinstveni smo.
– Tvoji su svi tekstovi?
Gile: Znaš, uglavnom prvo napišem tekst, stvorim sliku, a tek onda odem na probu gde pokušavamo da muzikom nađemo „osećaj“ te slike. Takva je slika „Lišće prekriva Lisabon“, ali i svaka pojedinačna stvar sa te ploče.
– Koja je slika za, recimo, „Bombu“?
Gile: Ma ne. To je opet isto. Pretakanje u drugu formu. Rekao sam da zaista ne želim da objašnjavam na bilo koji način, ni tekst, ni muziku. Važno je to, da mi ne stvaramo prvo muziku pa onda tražimo tekst. „Bombu“ sam uradio u Londonu, zato je na engleskom.
– Ti sediš kod kuće, komponuješ na gitari, napišeš pesmu…
Gile: …pa onda to donesem na probu i svi zajedno uradimo aranžman. Važno je to, da se te slike dosta podudaraju kod svih članova grupe, tako da nam ovaj rad u suštini odgovara.
– Desi li se nekada da ti izmene tekst?
Gile: Nikada. Ja tekst ponekad sam izmenim, da ga prilagodim muzici, aranžmanu. To je najvažniji fazon: to što smo zajedno, što smo ekipa. Kapiramo se i u istom smo fazonu, to je naša sigurnost. Zbog nedostatka te sigurnosti se grupe i raspadaju. Naravno da ćemo i mi jednog dana doći do toga da se razmimoiđemo i onda ćemo se rasturiti. Samo do toga neće skoro doći.
– Vi ste možda jedina, pored Igre staklenih perli, domaća psihodelična grupa…
Gile: Evo, sada se pojavila i Katarina II i mnogo mi se sviđaju…
———————–
– Koliko će promene na „Lišću pokriva Lisabon“ privući nove, a koliko će odbiti stare poklonike vaše muzike?
Gile: Dobićemo publiku sa ovom pločom, u to sam siguran.
Ljuba: Znaš, ljudi se menjaju, menjaju svoje stavove i potrebe. Publika se strašno promenila, promenila je ukus, napredovao je narod i siguran sam da će ukapirati ovo što mi radimo. Ima puno ljudi koji slušaju i vole ovakvo nešto.
Gile: Nije naša muzika skoro psihodelična. Vidljivo je naše „slušanje“ Wobblea ili nekog drugog, ali isto tako, mi volimo da zasviramo i brzo i žestoko. Psihodelija je samo jedan od aspekata naše muzike. Kao i reggae.
– Cvetić je bitno uticao sa svojom reggae edukacijom?
Gile: On nam je puno pomogao. Davao nam je ploče, spajtali smo se. U sličnom smo fazonu i bilo je prijatno sa njim se družiti. Pitali smo ga često i za savet.
———————–
– Jovec, kako ste se ti i Gile složili kao gitaristi?
Jovec: Mi baš dobro finkcionišemo. Ovoga puta san ja uglavnom svirao ritam gitaru i rifove, koje smo kombinovali Gile i ja. Većinu sola je u stvari svirao Gile, ja sam držao ritam.
– Kao sigurniji, pošto je Gile počeo da svira gitaru tek sa nastankom Električnog orgazma.
Jovec: On je ranije svirao bubnjeve, ali se brzo snašao na gitari, što se i čuje.
– Da li su grupi stvarno potrebne dve električne gitare, ili je vaša saradnja na krajnje prijateljskoj bazi?
Gile: Pa, svako ima svoj stil. Jovec meni puno pomeže, ono što je on zamislio, ja ne mogu da izvedem i obrnuto. Hoću da kažem da se zaista fino nadopunjujemo.
– Biraju vas za jednu od naših najboljih rock grupa. Kako to na vas utiče?
Gile: Nikako. Ne razmišljamo mnogo o tome, teško da to može na nekoga da utiče, mada se u unutrašnjosti sasvim drugačije tretira. U svakom slučaju, ne osećamo se suviše dobrim, niti tome poklanjamo neku pažnju. Ima ljudi kojima to prija, nama ne.
———————–
– Dobro, mogli bi da lagano završimo…
Gile: Nisam ni imao utisak da smo počeli.
– Hoćeš da kažeš još nešto?
Gile: Ne, ne… Ne znam ni šta bih rekao, ne sećam se uopšte šta sam pričao.“

Deo iz članka „Nova ploča, novi intervju: JOŠ JEDAN ORGAZAM“ prekucan iz časopisa DŽUBOKS br. 142, 4. juni 1982.