„The logical song“

When I was young, it seemed that life was so wonderful,

A miracle, oh it was beautiful, magical.

And all the birds in the trees, well, they’d be singing so happily,

Joyfully, playfully watching me.

But then they sent me away to teach me how to be sensible,

Logical, responsible, practical.

And they showed me a world where I could be so dependable,

Clinical, intellectual, cynical.

There are times when all the world’s asleep,

The questions run too deep

For such a simple man.

Won’t you please, please tell me what we’ve learned?

I know it sounds absurd

But please tell me who I am.

Now watch what you say or they’ll be calling you a radical,

Liberal, fanatical, criminal.

Won’t you sign up your name, we’d like to feel you’re acceptable

Respectable, presentable, a vegetable!

At night, when all the world’s asleep,

The questions run so deep

For such a simple man.

Won’t you please, please tell me what we’ve learned?

I know it sounds absurd

But please tell me who I am.

„The logical song“ je pesma koju je snimila grupa Supertramp. Nalazi se na njihovom albumu „Breakfast in America“ iz 1979. godine i objavljena je kao prvi singl sa te ploče. Autor je Rodger Hodgson (klavir, gitara), koji je ujedno i glavni vokal.

Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=kln_bIndDJg

Bez predumišljaja – Riblja čorba

„Danas se Riblja ćorba smatra vodećom beogradskom rok grupom. Istina, stanje što se roka tiče u glavnom gradu je loše, oseća se ustajalost. U toj žabokrečini prosečnosti momci iz Riblje čorbe su stisli petlju i krenuli. Kada su se spojili, s jeseni prošle godine, malo ko je verovao u njih. Međutim i na sreću, iznenađenja još uvek postoje, ma kolko bila retka… Posle uspeha singlova Lutka sa naslovne strane i Rokenrol za kućni savet, došao je na red i album, koji ujedno treba i da potvrdi prave i još uvek u celini nepriznate vrednosti sastava.

Ko su oni?

U Ribljoj čorbi glavni začin je Bora Đorđević, dobro nam poznat po svom radu u grupama Zajedno, Suncokret i Rani mraz, nešto manje poznati basista Miša Aleksić, koji je dosta vremena proveo vodeći zlosrećni S.O.S. (čije pozive je malo ko čuo) i nepoznati ljudi, koje ćete sada i malo bolje upoznati: gitaristi Rajko Kojić i Momčilo Bajagić – Bager i bubnjar Vincek Milatović. Pošto ste ovo, po pretpostavci pročitali više puta u nekolko navrata, da pređemo na stvar (čitaj intervju)… Sagovornik je Bora Đorđević (ostatak grupe je uglavnom dobacivao koještarije koje su se nekada smatrale nemoralom).

Kost u grlu

– Koliko sam ja čuo, KOST U GRLU, vaš prvi album je konceptualnog karaktera?

– Da, ovo je konceptualni album, jedan od retkih kod nas. Dado Topić je nedavno završio snimanje duplog albuma, koji je takođe konceptualan, on obrađuje temu o gastarbajterima, a mi smo krenuli drugačijim putem. Naš album ne sledi priču od početka do kraja, već sve pesme pevaju o sličnim problemima, tretiraju iste teme, tekstualno je veoma blizak. nešto po sistemu „Sgt Pepper“…određen je odnosom benda prema stvarnosti…

– Za razliku od većine domaćih rokera ti si dosta otvoren, smatraš li da si smeo?

– Smeo…to je relativno, ja samo pevam o stvarima koje vidim, ne napadam ni državu ni društvo, ne pada mi na pamet da ih napadam, napadam samo stvari koje mi smetaju. Ne mogu ja da pevam o rasnom problemu, jer tako nešto nisam doživeo, ja pevam samo o stvarima koje sam lično doživeo. Govorim o ljudima koje srećem, o groupie devojkama (u pozadini se čuje smeh jedne od njih…), evo jedna se baš smeje, o lutkama sa naslovnih strana, o kulovima koji voze BMW, o…imam jednu divnu pesmu o kurvama, zove se Zvezde potkrovlja i suterena, ide na album, što se te žene tretiraju na jedan sasvim drugi način. Kasnije ću ti reći njen tekst i popričaćemo malo o njoj, jer ja sam još uvek pod utiskom jedne koju sam baš napisao i nju ću otpevati malo kasnije, jer je danas poslednji dan snimanja, pa ću ti prvo reći nešto o njoj, evo ide ovako…

—– (Tekst pesme „Mirno spavaj“)

– Ja se tu obračunavam po sistemu kako mali Perica kapira obračunavanje, kao vodim svoj mali rat sa licemerjem i licemerima. Pokušavam da kažem neku istinu o tim ljudima, koji ceo dan ne izlaze iz švalerkinog stana, da bi uveče došli kod žene na večeru i koji su „moralniji“ od izvikanih žena, da kažem tako, od žena na lošem glasu… Ona to radi javnije, u tome je stvar. Muškarac koji često menja ženske je frajer, dok je takva riba kurva…

– Pa dobro, mogli bismo onda da popričamo i o ZVEZDI POTKROVLJA I SUTERENA, koja takođe tretira taj problem…

– Da. Zvezda potkrovlja i suterena tretira na sličan način taj problem. Mislim da je neko objašnjavanje teksta izlišno… Tu nalazim neku vrednost u stvarima kojima je anulirana svaka vrednost, bar u kafanskim pričama… Moj domen protesta i angažovanja ne prelazi okvire grada. Jer, kao što sam već rekao, ja mogu da pevam samo o stvarima koje mirišem u vazduhu, na ulici. Ja nisam odavde, rođen sam u Čačku, ali već dosta dugo živim u Beogradu i mislim da možda baš zbog toga mnoge stvari mogu i bolje da osetim.

—– (Tekst pesme „Zvezda potkrovlja i suterena“)

– Kako se album dalje razvija, da čujemo nešto i o sledećoj pesmi…

– Ima jedna pesma koja se bavi problemom ljudi koje mi nazivamo sindikalcima.

—– (Tekst pesme „Hej ćale“)

– To je jedna žestoka rokčina i pokušao sam da pogodim, ako uopšte mogu tako da kažem i ako u Jugoslaviji postoji neko osećanje srednje klase, srednji stalež, neki prosek i strašni zatvoreni krug tog proseka iz koga se zaista ne izlazi, koji se zasniva na poslu, na televizoru, koji ne donosi neke određene opipljive životne radosti. Zatim tu je…

– Čekaj malo, šta želiš time da postigneš?

Prstom u oko i mali mozak

– Ja ne želim da novinarski slikam stvari, da ih posmatram neutralno…želim da dam svoj stav, dakle ja jasno istupam sa svojim tekstovima i tvrdim da su moji tekstovi društveno veoma korisni, jer pokazujem prstom, bodem u oko, udaram u mali mozak i pokazujem na neke male, sitne gluposti koje i ne primećujemo. Kako da ti kažem, mnogi me pitaju, jao kako ti smeš to? Ja im jednostavno kažem da ja to vidim, ja smem. To je istina, a niko mi ne može zabraniti pravo na istinu…

– Pa opet, imao si problema sa tekstovima…

– To je apsurdno, ali je istinito. Problemi su nastali oko pesme koja se zove Još jedan usran dan. Morao sam da promenim naslov i sada se zove Još jedan šugav dan. Sada se još uvek bune protiv izraza šugav, i to im je prejako, međutim meni nije, po meni je to sasvim opravdano i u redu, jer na kraju pesma ne gubi mnogo izmenom te reči, ne gubi na suštini, iako je učinak nešto slabiji… Pazi, na televiziji se nedavno prikazivala serija „Osma ofanziva“, a u njoj se psuje sve u šesnaest, zatim u bioskopima gledamo sve vrste snošaja, iliti koitusa, da malo i ja budem fini i sladak, sve to propraćemo, naravno, odgovarajućim rečnikom… O pozorištu i knjigama koje takođe obiluju sličnim izrazima da i ne govorim. Psovke su meni samo sredstvo, nikako cilj… tu ipak ima razlike. To mnogi ne shvataju, ili možda, ne žele da shvate? I onda oni, da ih nazovem licemerima, nikako ne mogu da svare moje tekstove. Ne znam čije interese oni štite, stvar puštanja ploča na radiju je takođe stvar slobodnog opredeljenja, kao i kupovina ploča u prodavnici. Ako se meni ploča na primer ne sviđa, niko me ne može naterati da je kupim. Ako mi se dopada, to je opet moja lična stvar…

– Slušaj, šta ja ustvari govorim u svom tekstu…

—– (Tekst pesme „Još jedan šugav dan“)

– Izvini molim te, ali ja imam prava da se osećam usrano, i mislim da, mislim da imam prava i da je sasvim normalno da kažem, jebi ga, osećam se usrano. Smešno je, kada se uhvate za jednu reč i kao to je skaradno, kako to može… Slušaj, ja sam protiv vulgarnosti, ja vulgarnosti ne trpim, ali ja sam pesnik i tvrdim da su psovke u kontekstu koji ja primenjujem opravdane. Čisto sa umetničke strane gledano. Zar bi trebalo zabraniti i svlačenje u pozorištu i filmu, cenzurisati knjige od svake „nepristojne“ reči. Gde bi nas to odvelo? Zaista, ponekad se zapitam šta ti ljudi hoće?

– A psuju li oni?

– …auuu, i te kako!

Ja sam sve te stvari osetio na svojoj koži…

– Ima na albumu i jedna zgodna zajebancija… Već sam rekao da sam ja sve ovo što je na albumu i sam proživeo, ja sam sve te stvari osetio na svojoj koži… I tako imao sam jednu devojčicu iz drugog grada i o njoj pevam u pesmi Pozajmila je pare poludela je skroz, kupila je kartu i sela na voz… Ima tako tu još par zgodnih pesama, ali svakako mi je najdraža kompozicija Ostani đubre do kraja, kao i jedan bluz, ma koliko to čudno izgledalo. Napisao ga je naš gitarista Rajko Kojić, smatram da on izuzetno svira bluz i mislim da mu to najviše leži. To je jedina tema koju smo videli na strani i zove se RASPRODAJA BOLA. Posvećena je svim legendama roka koje su danas mrtve, počev od Hendriksa, preko Morisona i Dženis, pa do ostalih. Stvarno, mene pogađa način na koji se oni danas tretiraju… Uzeti još koji dinar od njihovog leša. To nije ništa drugo do skrnavljenje. To se desilo i kod nas, to je Jugoton uradio kada je poginula Silvana Armenulić, kada su iskitili izloge svojih prodavnica cvećem i njenim pločama…

– Pa ipak, meni najdraža stvar je Ostani đubre do kraja, zaista sam vezan za nju…

—– (Tekst pesme „Ostani đubre do kraja“)

– Ima na albumu još simpatičnih pesmica, za koje se nadam da će biti i dobre, nadam se da će ih narod prihvatiti i da će ih voleti, kao što ih i ja volim.

Prestaću da sviram kada oćelavim i kada pustim stomak

– Od albuma dosta očekujete, međutim kako stoji sa pojavljivanjem na sceni, hoće li biti turneje?

– Mogu ti reći da smo proputovali dobar deo Jugoslavije i da su nas svuda odlično primili, tako da zaista ozbiljno razmišljamo o velikoj turneji. Trenutno, sigurno znam da ćemo početkom septembra održati koncert u Beogradu u Hali Pinki. Biće to zaista koncert za narod, na kome ćemo mi biti u čistom materijalnom gubitku, ali svesno idemo na to, samo da bi nas čulo što više ljudi. Cena karata će biti veoma niska i šta ima više o tome da se priča…

– Dosta dugo se baviš muzikom, ali tek sada si u žiži interesovanja. Da li si razmišljao i o danima kada ti neće biti baš i tako lako da se pojavljuješ pred publikom?

– Da, i sigurno znam da ću prestati da se pajavljujem kada oćelavim i kada pustim stomak. Toliko…

– I na kraju…

– Na kraju… bolje kost u grlu, nego prst u…“

Članak „Bez predumišljaja – Riblja čorba“ prekucan iz časopisa DŽUBOKS br. 66, 6. jul 1979.

Wilco „Ode to joy“

Bright leaves

Before us

One and a half stars

Quiet amplifier

Everyone hides

White wooden cross

Citizens

We were lucky

Love is everywhere (Beware)

Hold me anyway

An empty corner

Da li ste preslušavali neki album, a da na njemu nema velikih hitova?

Ako jeste, koliko puta ste to učinili?

Ako niste, zašto? Dešava se da hitovi (naravno, ne svi) uglavnom brzo dosade, zasitimo se njima, jer se čuju na mnogim radio stanicama koje osluškujemo. One pesme kojima svetske muzičke mašinerije nisu dodelile  tzv. titulu hita, predstavljaju neotkriveno blago koje je tu negde oko i blizu nas, samo ga treba potražiti i pronaći.

To i takvo blago su albumi grupe Wilco. Njihov jedanaesti dragulj po redu pod nazivom „Ode to joy“, pojaviće se 4. oktobra. Pronađimo ga zajedno.

Anton i Hevi hipi bejbi „Rečeno, učinjeno ili ne, od toga sve zavisi!“

Više nego što ti pripada

Suvišni

Verovati je lako

Malo šta

Brate

Tako dragoceno

Junk

Biće ono što jeste

Lice

Parče

Sjajni Anton, kao autor svih pesama, glavni vokal i sa prepoznatljivim rifovima gitare uz pomoć prijatelja – rečeno je i učinjeno savršeno pre dve godine!

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=Qg5pHKp3fzc&list=PLbJzUnAhTc6l_1jITR4T3nft_Cd634Cz7

Deep Purple „Made in Japan“

A strana

Highway star

Child in time

B strana

Smoke on the water

The mule

C strana

Strange kind of woman

Lazy

D strana

Space truckin’

Grupa Deep Purple je bila na turneji u Japanu u avgustu 1972. godine. Sa koncerata koje su održali u Tokiju i Osaki, odabrani su snimci koji su se našli na njihovom dvostrukom albumu „Made in Japan“. Najbolja postava te grupe (Ritchie Blackmore, Jon Lord, Ian Paice, Roger Glover i Ian Gillan), posle velikog uspeha koji je postigla sa prethodna tri albuma „Deep Purple in rock“, „Fireball“ i „Machine head“, održala je turneju za pamćenje, koja je zabeležena na jednom od najboljih albuma snimljenih uživo. Martin Birch ja zaslužan za sjajan zvuk na ovoj ploči.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=psFdqiPfhmg

Neil Young and Crazy Horse „Colorado“

Think of me

She showed me love

Olden days

Help me lose my mind

Green is blue

Shut it down

Milky way

Eternity

Rainbow of colors

I do

Neil Young je sa grupom Crazy Horse snimio novi album „Colorado“. Na njemu će se naći deset novih pesama u trajanju od tri pa čak do trinaest minuta (pesma „She showed me love“). Album će biti realizovan 25. oktobra. Najavljeno je da će se pojaviti na cd-u i na vinilu kao dvostruki LP, na kome će biti i jedna bonus pesma.

Za sada možemo preslušati baladu „Milky way“. Ovih dana se očekuje i prvi zvaničan singl „Rainbow of colors“, koji prethodi albumu.

Jakarta „Maske za dvoje“

A strana

Piromanija

Dama sa severa

Pozovi me

Ti kao obala

Znaj da sam ja…

B strana

Nebo je još plavo zbog tebe

San je jak

Spiritus

Orlovi i laste

„Maske za dvoje“ je debi album beogradske grupe Jakarta. Na omotu je napisano:“Ploča je realizovana hladnih dana februara i marta u vrelom studiju V u Beogradu 1984. godine“.

Članovi grupe bili su Jane Parđovski (gitara), Miloš Petrović (klavijature), Igor Popović (vokal), Ivan Fece (bubnjevi i udaraljke) i Rade Bulatović (bas gitara). Igor je autor pesama „Piromanija“, „Pozovi me“ i „San je jak“. Za ostale pesme na albumu je napisao tekstove a Jane je komponovao muziku. Jedan od najboljih domaćih albuma koji su se pojavili osamdesetih godina.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=JmLhf7RpgoI&list=PLd-UjhGOzGd6d8DK5c_CpQ0kRhVQvzMub

Freddie Mercury

Freddie Mercury je rodjen 5. septembra 1946. godine kao Farrokh Bulsara. Zvanično je promenio ime u Freddie Mercury kada se pridružio grupi Smile 1970. godine, koja je tada tražila pevača. Na njegov predlog, grupa je promenila ime u Queen. Sve nakon toga je istorija.

O njegovom vokalu i rasponu glasa pisali su relevantni stručnjaci, kao i o načinu na koji je svirao klavir. Složni su da je Freddie jedan od najboljih vokala (za neke i najbolji) u istoriji rok muzike. Dodao bih da je takođe i jedan od najboljih kompozitora u roku.

Komponovao je muziku i pisao tekstove pesama za grupu Queen. Autor je čuvene „Bohemian rhapsody“.  Napisao je i mnoge druge hitove ove grupe, među kojima su „We are the champions“, „Somebody to love“, „Love of my life“, „Crazy little thing called love“, „Killer Queen“, „Bicycle race“, „It’s a hard life“, „Don’t stop me now“, „Good old-Fashioned lover boy“, „You take my breath away“, „Play the game“, „Seaside rendezvous“, „Seven seas of Rhye“, „The millionaire waltz“, „In the lap of the Gods… Revisited“, „Made in heaven“…  

„Fantasia“

Beogradska filharmonija najavila je izvođenje čuvene Diznijeve „Fantazije“ na Ušću 7. septembra. Posle dva planirana ali odložena koncerta zbog kiše, nadamo se da će biti treća – sreća.

Najavljeno je da će muzičari Beogradske filharmonije svirati poznate numere klasične muzike koje su korišćene u ovom animiranom filmu, ispod velikog ekrana. Imaćemo priliku da na ekranu vidimo kompilaciju antologijskog originalnog filma „Fantasia“ Walt Disney-a iz 1940. godine i filma „Fantasia 2000„, koji do sada nije zvanično prikazan kod nas.

Siguran sam da smo svi gledali Diznijeve animirane filmove kada smo bili klinci i klinceze, a da to rado činimo i danas. Svako je imao svog omiljenog junaka i omiljeni film, bez obzira da li je dugometražni ili neki od onih koji traju desetak minuta. Čuvali smo ih i na video kasetama (svojim ili sačuvanim od roditelja) i u digitalnom formatu.

Što se tiče „Fantazije“, hajde da ponovo odgledamo čuvenu borbu Mikija Mausa i metle, ali ovog puta na velikom ekranu, dok muzičari Beogradske filharmonije sviraju „Čarobnjakovog pomoćnika“ („The sorcerer’s apprentice„).

I svakako antologijski i nezaboravni ples u „Plesu časovnika“ („Dance of the hours„). Da gledamo, slušamo a možda i zaplešemo…

NAŽALOST, KONCERT JE PONOVO ODLOŽEN ZBOG NAJAVLJENE KIŠE U SUBOTU 7. SEPTEMBRA 😦

Liste pesama u sledećih 14 dana

Sledeće dve emisije Oblaka u bermudama koje su na programu Radio Beograda 202 u utorak  3. i 10. septembra, neće biti propraćene objavljivanjem liste pesama koje su emitovane u njima. Isto se odnosi i na dve emisije Imitacije u nedelju 8. i 15. septembra.

Razlog je jednostavan – malo i ja da se odmorim od radija, a i on od mene. 🙂