Primal Scream „Come ahead“

Ready to go home

Love insurrection

Heal yourself

Innocent money

Melancholy man

Love ain’t enough

Circus of life

False flags

Deep dark waters

The centre cannot hold

Settler’s blues

Škotska grupa Primal Scream je do sada objavila jedanaest studijskih albuma. Najviše uspeha postigli su sa pesmama „Rocks“, „Country girl“, „Come together“. „Velocity girl“, „Movin’ on up“, „Star“, „Can’t go back“ „Damaged“…

Najavili su novi album „Come ahead“, posle osam godina pauze. Datum zvaničnog objavljivanja je 8. novembar. „Love insurrection“ je prvi singl koji se pojavio pre četiri dana.

Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=3RGOlGca-j8

Fleetwood Mac „Rumours“

A strana

Second hand news

Dreams

Never going back again

Don’t stop

Go your own way

Songbird

B strana

The chain

You make loving fun

I don’t want to know

Oh daddy

Gold dust woman

Početak marta 1977. godine. Tetka Milica, moja tadašnja komšinica, spremala se da sa svojom firmom ide na putovanje u Rim za 8. mart. Dolazila je sa svojim mužem kod mojih roditelja na druženje, prijateljsku priču, kafu i šta još već ide uz to kada su i muškarci u pitanju. Moji su takođe odlazili kod njih. Vrata do vrata na istom spratu. Kada su se posle nekoliko godina odselili u drugi deo Novog Beograda, mislio sam da nikada više neće biti tako dobrih ljudi u mom ulazu, na mom spratu. Prevario sam se, bilo ih je i kasnije. Ali, danas ih je na žalost, ostalo vrlo malo.

Tetka Milica, kao i večina stanara na ulazu, znala je da kupujem ploče. Iako još uvek gimnazijalac, imao sam priličnu količinu LP ploča. Jednog dana pre polaska na put, došla je kod nas i rekla da hoće da mi kupi jednu ploču u Rimu. Iznenađen i zatečen, nisam imao izbora. Morao sam da prihvatim šta mi je predložila. Na papiru sam napisao Fleetwood Mac i njihov istoimeni debitantski album. Peter Green – imaću njegovu ploču!

Kada se vratila, donela mi je ploču koja je bila u kesi. Rekla je da nije našla onu koju sam želeo, ali da je grupa ista. Ploča se tada pojavila kao novo izdanje i po njenim rečima, veliki broj ljudi je baš nju kupovao. Izvadio sam je iz kese pred njom i u rukama sam držao „Rumours“ grupe Fleetwood Mac. Zahvalio sam joj se i malo popričao sa njom. Nisam hteo da ometam njenu priču sa mojim roditeljima i otišao sam u svoju sobu da je preslušam. Iskreno, osećao sam se kao malo dete kada ne dobije ono što želi već nešto sasvim drugo. Svima sam u razredu već rekao da ču imati ploču na kojoj svira Peter Green sa svojom grupom.

Stavio sam je na gramofon i počeo da slušam. Raspoloženje mi se promenilo kako je gramofonska igla polako prelazila sa jedne na drugu pesmu. „Second hand news“ pa „Dreams“, kakva pesma. Posle nje akustična „Never going back again“ koja me je, malo je reći, oduševila (i danas mi je jedna od najomiljenijih, fenomenalna pesma). „Don’t stop“ i posle nje „Go your own way“ koja me je potpuno „oborila s nogu“ iako sam sedeo na krevetu. Na kraju A strane sjajna „Songbird“, samo klavir i ženski vokal. Okrenuo sam drugu stranu ploče. „The chain“… Nisam mogao da verujem šta slušam. Neverovatna pesma sa promenom ritma kako se bliži kraju, prava perfekcija. Kada se ona završila, otišao sam prezadovoljan u dnevnu sobu da bi se još jednom zahvalio tetka Milici na poklonu koji mi je dala. Vratio sam se i nastavio da slušam. Kada sam preslušao i B stranu, ponovo sam okrenuo ploču. ‘Ajde opet, od početka.

Bilo mi je jasno da imam odličnu ploču grupe Fleetwood Mac. Redni broj 155 u mojoj kolekciji. I to original. U ono vreme je za nas sve bilo original kada nije u pitanju naše izdanje. Ipak, tada nisam mogao da budem svestan da posedujem jednu od najboljih ploča u istoriji rok i pop muzike. I danas je u odličnom stanju, bez obzira koliko je puta gramofonska igla prešla preko crnog vinila.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=SLlYUlS_Awo&list=PLrnz4iRZQNldY19bUKpNuZeQWiVmXodoZ&index=1

Snowy White „Unfinished business“

Unfinished business

Evening blues

Alone with me

Overland and see

Long time

Endless green, deepest blue

White cloud

Sweet little secret

All the way home

Kada se spomene Snowy White, asocijacija mi je fenomenalni „Midnight blues“. Nalazi se na albumu „No faith required“ koji je snimio sa svojom pratećom grupom The White Flames, 1996. godine.

U svojoj bogatoj i uspešnoj karijeri koja traje preko četrdeset godina, sarađivao je sa poznatim muzičarima među kojima su Phil Lynott, Roger Waters, Peter Green, kao i sa grupama Thin Lizzy i Pink Floyd.

„Unfinished business“ je novi album koji je Snowy White objavio prošlog meseca. Odličan album sjajnog gitariste. Bluz-rok pesme u laganom tempu, nenametljivo odsviran, otpevan i aranžiran, bez preteranih gitarskih rifova, preporučljiv za slušanje u svako doba dana. Na njemu se nalaze i tri fantastična instrumentala. Snowy White je napisao muziku i tekstove za sve pesme.

Izuzetan, predivan album! Da ponovim i pridev koji sam već upotrebio – fantastičan. Ne preterujem, ali uz malu ogradu da je ovo ipak subjektivno mišljenje.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=M7HfzlwUImQ&list=OLAK5uy_kGXI9jQG0jw1R6yX62gw5nnXCN6XLsOjw&index=1

Keziah Jones „One“

U2 objavljuju album „Achtung baby“ 1991. godine. Na njemu se nalazi nekoliko njihovih najpoznatijih pesama, od kojih bih izdvojio sjajnu „One“. Iako je izdata kao tek treći singl sa ovog izdanja, ona je svakako jedna od najboljih pesama koje su napisali Bono, The Edge, Adam Clayton i Larry Mullen Jr. Da li ima i najviše obrada, to je teško utvrditi ali i u tom segmentu spada u sam vrh pesama grupe U2 koje su snimili drugi muzičari.

Keziah Jones je jedan od njih. Rođen je u Nigeriji i pravo ime mu je Olufemi Sanyaolu. Sa porodicom kao osmogodišnjak, naseljava se u Engleskoj. Sjajan muzičar, prepoznatljiv po karakterističnom i neobičnom sviranju gitare, koji daje poseban zvuk i šarm njegovim pesmama.

„In the name of love: Africa celebrates U2“ je tribute album objavljen 2008. godine. Muzičari sa drugog najvećeg kontinenta, snimili su dvanaest pesama grupe U2. Među njima su Angelique Kidjo, Waldemar Bastos, Soweto Gospel Choir, Vieux Farka Toure… i Keziah Jones koji je fenomenalno obradio pesmu „One“.

Link za obradu Keziah Jones: https://www.youtube.com/watch?v=wwCsImO_INw

Link za original U2: https://www.youtube.com/watch?v=ftjEcrrf7r0

Stevie Wonder „Songs in the key of life“

A strana

Love’s in need of love today

Have a talk with God

Village ghetto land

Contusion

Sir Duke

B strana

I wish

Knocks me off my feet

Pastime paradise

Summer soft

Ordinary pain

C strana

Isn’t she lovely

Joy inside my tears

Black man

D strana

Ngiculela / Es una historia / I am singing

If it’s magic

As

Another star

Stevie Wonder je sa pesmom „Fingertips“, najmlađi muzičar koji je bio na prvom mestu liste singlova Bilboard hot 100. Imao je samo 13 godina, te davne 1963.

„Songs in the key of life“ je njegov osamnaesti studijski album i prvi dvostruki (dupli). Stevie je sam napisao četrnaest pesama, dok je u tri koautor. Ujedno je i producent ovog izdanja, koje je objavljeno početkom jeseni 1976. godine. Soul i fank preovlađuju kao primarni stilovi zastupljeni na ovom albumu, pored popa i džeza (ali ne u bukvalnom smislu). Na njemu se nalaze neke od njegovih najboljih i najpopularnijih pesama, kao što su „I wish“, „Sir Duke“ (posvećena legendi džez muzike Duke Ellington-u), „Isn’t she lovely“, „Pastime paradise“… Šta tek reći za fantastični ritam u pesmi „Black man“, sjajnu „As“, predivne „Joy inside my tears“ i „Knocks me off my feet“, instrumental „Contusion“ koji kao da je snimio John McLaughlin…

Stevie Wonder je jedan od najznačajnijih muzičara, pevača i kompozitora dvadesetog veka. Poslednji album objavio je pre devetnaest godina, ali je i dalje aktivan sarađujući sa mnogim drugim muzičarima. „Songs in the key of life“ spada među najbolje i najkvalitetnije (u svakom smislu) albume koji su snimljeni do današnjeg dana.

 Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=_ZditPOzJnM&list=PLRApJbRAFuKDChb3xSvlgUL8N1oEmzRFl&index=1

The Mysterines „Afraid of tomorrows“

The last dance

Stray

Another another another

Tired animal

Jesse you’re a superstar

Hawkmoon

Sink ya teeth

Junkyard angel

Goodbye sunshine

Inside a matchbox

So long

Afraid of tomorrows

Lia Metcalfe (vokal, gitara), Callum Thompson (gitara), George Favager (bas) i Paul Crilly (bubnjevi) članovi su engleske grupe The Mysterines. Pored navedenih, ovi muzičari sviraju i mnoge druge instrumente.

„Afraid of tomorrows“ je njihov drugi studijski album. Objavljen je 21. juna. John Congleton je producent ovog izdanja, a ujedno je svirao klavir i sintisajzer u pet pesama. Ovo je rok album, ali sa raznim podstilovima ovog žanra muzike (indi, alternativni rok…). Pojedine pesme kao što su „So long“ i naslovna „Afraid of tomorrows“, razlikuju se od celokupnog muzičkog stila koji je zastupljen na ovom sjajnom albumu. Lia Metcalfe i Paul Crilly zajedno su napisali sve pesme, osim jedne koju je potpisala sama Lia.

„Afraid of tomorrows“ zaslužuje svu našu pažnju. Odličan album grupe The Mysterines. Njihovo debitantsko izdanje pre dve godine nisam predstavio na blogu (nemoguće je sve pronaći i preslušati). Nadam se da će nastaviti da snimaju ovako kvalitetne, ili još bolje albume u budućnosti.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=MtUM1wo5y-Q&list=OLAK5uy_lmfuqhf4QzZbkI9TemOhLUhy1zcmZLWBQ&index=1 

The Waeve „City lights“

City lights

You saw

Moth to the flame

I belong to…

Simple days

Broken boys

Song for Eliza May

Druantia

Girls of the endless night

Sunrise

Graham Coxon je sa dve grupe objavio dva albuma prošle godine. Prvo se pojavilo sjajno istoimeno debitantsko izdanje grupe The Waeve početkom februara. Blur posle osam godina pauze, snimaju svoj deveti album „The ballad of Darren“, koji je objavljen u julu.

The Waeve imaju samo dva stalna člana. To su Graham Coxon i Rose Elinor Dougall. Dvoje muzičara su već duže partneri u privatnom životu (imaju i ćerkicu), pa zašto onda ne bi bili i u grupi. Najavili su svoj drugi album „City Lights“. Očekujemo ga 20. septembra. Objavljena su i dva singla. Prvi nosi naziv kao i album, a drugi je „You saw“. Graham i Rose su zajedno napisali sve pesme.

Njihovo prvo izdanje je bilo pravo iznenađenje za mene, u pozitivnom smislu. Predstavljajući ga na blogu, napisao sam: iznenađujuće, fascinantno, impresivno, sjajno… Mišljenje nisam promenio. Nadam se da će svojm novim albumom, The Waeve samo potvrditi pozitivne utiske koje sam stekao o njima.

Link za pesmu City lights: https://www.youtube.com/watch?v=jzoZS7LHqI0

Link za pesmu You saw: https://www.youtube.com/watch?v=RKNomMq8jNc

Letnji „muzički maraton“

Obično sam Muzičke maratone najavljivao pre njihovog emitovanja na 202-ci. Ovaj put sam se odlučio da ga odjavim. Zašto? Zato što su sada postali „muzički maratoni“. O tome sam pisao u poslednjem tekstu jesenas (kao i više puta ranije) u kategoriji Najave.

Pošto je „maraton“ završen, ovaj tekst je postavljen u kategoriji Poruke i nije jedini koji se odnosi na medij na kome radim.

Letnji „muzički maraton“ počeo je u četvrtak 20. juna 2024. u 22.50. Završio se danas, 1. jula u 6 sati ujutru.

Muzičke teme

Zadate muzičke teme koje smo dobili u rasporedima poslatih mejlom, bile su u trajanju od jednog do četiri sata. Polovina tema je već bila u ranijim maratonima, a neke od njih čak i po nekoliko puta u proteklih pet godina. Bez obzira da li je u pitanju početak proleća, leta, jeseni ili je na programu za Novu godinu. Nemam ništa protiv njihovog povremenog ponovnog emitovanja (treba to raditi), ali preterivati u tome… Toliko bezidejnosti, nekreativnosti, nemaštovitosti, površnosti, nezainteresovanosti u osmišljavanju tema, do sada još nisam video niti bio svedok svega toga.

Šta je bio sastavni deo „muzičkog maratona“ 202-ke, pored zadatih muzičkih tema

To su emisije koje se nalaze u redovnoj programskoj šemi i emituju se u određenim danima i terminima na talasima 202-ke. Zašto bi se osmišljavale muzičke teme, kada je mnogo lakše emitovati emisije koje već postoje… Navešću njihovo ukupno trajanje u satima, po danima i datumima u kojima je emitovan „maraton“.

Prvo – emisije koje su u redovnoj programskoj šemi

Petak 21.06. – ukupno 9 sati

Subota 22.06. – ukupno 17 sati

Nedelja 23.06. – ukupno 20 sati

Ponedeljak 24.06. – ukupno 16 sati

Utorak 25.06. – ukupno 8 sati

Sreda 26.06. – ukupno 6 sati

Četvrtak 27.06. – ukupno 8 sati

Petak 28.06. – ukupno 8 sati

Subota 29.06. – ukupno 17 sati

Nedelja 30.06. – ukupno 20 sati

Drugo – reprize emisija koje su u redovnoj programskoj šemi (emitovane pre početka „maratona“)

Subota 22.06. – emisija od 3 sata

Nedelja 23.06. – emisija od 2 sata

Sreda 26.06. – emisija od 2 sata

Nedelja 30.06. – emisija od 2 sata

Treće – iste emisije iz redovne programske šeme emitovane i reprizirane u „maratonu“ (bile dva puta u toku njegovog emitovanja)

Subota 22.06. – emisija od 3 sata (reprizirana nakon 24 sata od završetka, u ponedeljak 24.06.)

Nedelja 23.06. – emisija od 3 sata (reprizirana u subotu 29.06.)

NAPOMENA 1: U prvu podgrupu „Emisije koje su u redovnoj programskoj šemi“, uračunati su sati i iz druge „Reprize emisija koje su u redovnoj programskoj šemi (emitovane pre početka „maratona“)“ i treće „Iste emisije iz redovne programske šeme emitovane i reprizirane u „maratonu“ (bile dva puta u toku njegovog emitovanja)“.

NAPOMENA 2: Pojedinim emisijama je samo malo promenjen naziv (pr. dodata poneka reč) ili je vreme trajanja produženo, ali su one ostale iste i u redovnim terminima emitovanja.

NAPOMENA 3: Svi podaci koje sam naveo, nalaze se u rasporedima rada koje su dobili mejlom svi koji rade na 202-ci.

Da li je ovo bio Muzički maraton?

Kao i nekoliko poslednjih, ovo nije bio Muzički maraton u njegovom pravom smislu i značenju, kako je ranije izgledao i na koji su navikli slušaoci 202-ke. Verovatno je bio samo za one koji su ga „osmislili“ kao što su „planirali“ i „osmišljavali“ unazad 3-4 godine. I reklamirali ga putem raznih medija.

Emisije iz redovne programske šeme?

Repriziranje emisija iz redovne programske šeme koje su emitovane pre početka „maratona“?

Iste emisije koje su u redovnoj programskoj šemi se emituju i onda repriziraju – dva puta u programu u „maratonu“?

I time prikazuju da imaju ideje za nešto novo, bolje i kvalitetnije na 202-ci i za 202-ku.

Istina je sasvim drugačija.

Ovo je bio „muzički maraton“, sa malim početnim prvim slovom i pod navodnicima. Trajao je punih 10 dana – to je 240 sati. Počeo je u četvrtak 20. juna u 22.50 i završio se u ponedeljak 1. jula u 6 sati. To je ukupno 247 sati i 10 minuta programa.

Redovne emisije iz programske šeme, uključujući i njihove reprize, kao i 2 sata poslednjeg dana – emitovane su ukupno 131 sat. Dobro ste videli – 131 sat! To je više od 50% programa tzv. „maratona“, ili tačnije 53%.

To znači da su zadate muzičke teme koje su osnova i razlog postojanja pravih Maratona, emitovane ukupno 116 sati i 10 minuta. To je samo 47% programa upravo završenog „maratona“!

Nirvana „MTV unplugged in New York“

About a girl

Come as you are

Jesus doesn’t want me for a sunbeam

The man who sold the world

Pennyroyal tea

Dumb

Polly

On a plain

Something in the way

Plateau

Oh me

Lake of fire

All apologies

Where did you sleep last night

Nirvana je objavila tri studijska albuma. Prvi „Bleach“ (1989), zatim „Nevermind“ (1991) i „In utero“ (1993). Nakon ogromnog uspeha, posebno sa dva poslednja albuma, snimaju unplugged koncert za MTV televizijski kanal 18. novembra 1993. godine. Nepunih mesec dana kasnije, koncert je emitovan na pomenutoj kablovskoj televiziji.

„MTV unplugged in New York“ zvanično je objavljen na CD-u 1. novembra 1994. godine. Na njemu se nalazi osam pesama sa studijskih albuma grupe, koje je napisao Kurt Cobain. Ostalih šest su obrade: tri grupe Meat Puppets. neverovatna „The man who sold the world“ koju je napisao David Bowie, jedna obrada grupe Vaselines i fascinantni tradicional „In the pines“ koju je prvi snimio „Dock“ Walsh 1926. godine (od tada je protekao skoro ceo vek), a koja se u izvođenju Nirvane zove „Where did you sleep last night“.

Članovi grupe bili su Kurt Cobain (vokal, gitara), Krist Novoselic (bas), Dave Grohl (bubnjevi) od drugog albuma i Pat Smear (akustična gitara) samo na unplugged koncertu. Pored njih, na snimanju su učestvovali i Lori Goldston (violončelo), kao i braća Cris i Curt Kirkwood iz grupe Meat Puppets, za vreme izvođenja obrade njihovih pesama.

Album „MTV unplugged in New York“ smatra se jednim od najboljih albuma iz serije MTV unplugged koncerata. Mnogi ga stavljaju i u sam vrh liste svih koncertnih albuma (ili kako to mnogi vole da kažu, albuma snimljenih uživo). Objavljen je na CD-u sedam meseci nakon tragične smrti Kurt Cobain-a, pevača, gitariste i autora velike većine pesama grupe Nirvana.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=_24pJQUj7zg&list=PLyUVnCw_kLV0J2OjvADXZL-NrSghlEgDg&index=1

Karen Souza „Creep“

„Creep“ je prvi singl grupe Radiohead. Objavljen je 21. septembra 1992. godine. Pesma se našla na njihovom debitantskom albumu „Pablo honey“ početkom sledeće godine. Thom Yorke je napisao tekst a muziku su potpisali svi članovi grupe. I danas se smatra jednom od najboljih pesama koju su Radiohead snimili.

Među mnogobrojnim obradama (ima ih oko 300), izdvojio bih jednu koja je odlična i baš prija u ovim vrelim letnjim danima.

Argentinska pevačica Karen Souza snimila je „Creep“ i objavila na svom albumu „Essentials“ (2011). Na njemu se nalazi dvanaest sjajnih obrada poznatih pesama u džez i bossa nova stilu.

Link za obradu Karen Souza: https://www.youtube.com/watch?v=yK5mhtaDK8g

Link za original Radiohead: https://www.youtube.com/watch?v=XFkzRNyygfk