Queen „A night at the opera“

A strana

Death on two legs

Lazing on a sunday afternoon

I’m in love with my car

You’re my best friend

39

Sweet lady

Seaside rendezvous

B strana

The prophet’s song

Love of my life

Good Company

Bohemian rhapsody

God save the Queen

„A night at the opera“ objavljen je 1975. godine. To je četvrti album grupe Queen.

Pesme su u žanru od klasičnog do progresivnog hard roka. od akustićnih balada i popa do diksilenda… Kao što se razlikuju u stilu, slična situacija je i u njihovom trajanju – od jednominutne do pesme od osam ipo minuta. Nijedna od njih nije zajedničko delo članova grupe. Freddie Mercury (vokal, klavir). Brian May (gitara), John Deacon (bas) i Roger Taylor (bubnjevi) samostalno su napisali pesme koje se nalaze na albumu. Izuzetak je jedino poslednja instrumentalna verzija himne UK (tzv. tradicional). I još jedna karakteristika. Iako je Mercury glavni vokal, May je otpevao dve a Taylor jednu pesmu.

To su samo neke od neobičnih osobenosti ovog odličnog albuma, koje su manje poznate. Pesme su i danas, iako su napisane pre skoro pedeset godina, i dalje nezaobilazni repertoar mnogih radio stanica. To svojim kvalitetom sigurno zaslužuju. Gramofoni i CD plejeri diskofila i dalje „okreću“ ovu ploču i CD.

„A night at the opera“ je najveće dostignuće grupe Queen. Pravo remek delo. Album za sva vremena.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=kqVpk0qxmfA&list=OLAK5uy_kTV6O4QNnkTdBPpcOEUcHqNFQ6Y9jrKbA&index=1

B. J. Thomas „Raindrops keep fallin’ on my head“

Burt Bacharach je napisao muziku a Hal David tekst za pesmu „Raindrops keep fallin’ on my head“, Komponovana je za film „Butch Cassidy and the Sundance Kid“. Premijera filma je bila u oktobru 1969. godine. Mesec dana kasnije objavljen je i singl sa pomenutom pesmom, koju je snimio B. J. Thomas.

Pesma je sigurno poznata većini. Trominutno remek delo. Da li ste gledali film? Stariji verovatno jesu, ali ne bih bio siguran i za mlađu populaciju. To je western, ali ne u klasičnom i bukvalnom smislu kada se pomene ovaj žanr filmske umetnosti. Sadrži i dosta komičnih situacija. Paul Newman (Butch Cassidy) i Robert Redford (Sundance Kid) su glavni glumci. Kao i obično, tu je i ženski lik koji glumi Katharine Ross. Reditelj je George Roy Hill.

„Raindrops keep fallin’ on my head“ se čuje u filmu kada Paul Newman vozi Katherine Ross na svom novom biciklu. Nezaboravna scena, romantična, prepuna emocija, zabavna, simpatična, pomalo i komična. Kada se pomene film, dve asocijacije na njega se spajaju u jednu – pesma koju peva B. J. Thomas dok gledamo vožnju biciklom.

Sjajna filmska tema, nagrađena je Oskarom za najbolju originalnu pesmu. Doživela je skoro 500 obrada na mnogim različitim jezicima. Snimili su je Patti Page, Andy Williams, Dionne Warwick, Sacha Distel, Patty Pravo, Bobbie Gentry, Edwin Starr, The Four Tops, The Osmonds, Manic Street Preachers, Steve Tyrell, Yo La Tengo, Texas Lightning, Stan Getz, Julio Iglesias, Dee Dee Bridgewater, Shonen Knife…

Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=_VyA2f6hGW4

Humanist „On the edge of a lost and lonely world“

The beginning (My God) (feat. Carl Hancock Rux)

Happy (feat. Ed Harcourt)

Too many rivals (feat. Tim Smith)

The immortal (feat. Ed Harcourt)

This holding pattern (feat. James Cox)

Brother (feat. Dave Gahan)

Born to be (feat. Peter Hayes)

Keep me safe (feat. Rachel Fannan)

Dark side of your window (feat. James Allan)

Love you more (feat. Isobel Campbell)

Lonely night (feat. Madman Butterfly)

Presence on Haman (feat. Madman Butterfly)

The end (feat. Madman Butterfly)

Prvi album koji je gitarista i producent Rob Marshall objavio kao solo projekat pod imenom Humanist pre četiri godine, predstavljen je na blogu. Snimio ga je uz veliku pomoć brojnih svojih prijatelja muzičara.

„On the edge of a lost and lonely world“ je novi album koji se pojavio 26. jula. Objavljen je na vinilu i sadrži deset pesama. Na izdanju koje se pojavilo na CD-u, nalaze se i tri bonus pesme: Happy, Lonely night i Presence on Haman. Kao i na prethodnom, u njegovoj realizaciji učestvovali su mnogi poznati muzičari, bilo kao pevači ili instrumentalisti.

Odlična ploča, koja samo potvrđuje utisak koji sam stekao za debitantski album. Projekat Humanist je izuzetan. Neka se nastavi i dalje, pa makar čekao na novo izdanje sledeće četiri godine.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=qpo1ZCwh_54&list=OLAK5uy_mkrdG3YsLSFAbSyoazRZTacGBi5XlQ2kU&index=1

Buffalo Tom „Jump rope“

Helmet

New girl singing

Autumn letter

Recipes

Pine for you

Come closer

Little ghostmaker

Our poverty

The belle of borderline dismay

Compromised

In the summertime

Why’d you have to be like that

Rifled through

You’re on

Američki alternativni rok trio Buffalo Tom objavio je do sada deset studijskih albuma. „Jump rope“ je poslednji u nizu. Pojavio se poslednjeg dana u maju. Članovi grupe su autori svih četrnaest pesama. Većina njih su laganijeg ritma i kombinacija su roka i popa. Kada preslušate kompletan album, možda poželite da ga ponovo čujete. Ako ne, verovatno ćete se vratiti na pojedine pesme. Meni se mnogo sviđa i evo ga na blogu. Posebno nekoliko sjajnih balada, koje su mi apsolutni favoriti na ovom izdanju.

„Jump rope“ grupe Buffalo Tom svakako zaslužuje posebnu pažnju.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=KGy64dTIYRQ&list=OLAK5uy_m4a0JjNRbm0DfPFoWc7sSL-Kv22IIovgM&index=1

The Smashing Pumpkins „Aghori mhori mei“

Edin

Pentagrams

Sighommi

Pentecost

War dreams of itself

Who goes there

999

Goeth the fall

Sicarus

Murnau

„Aghori mhori mei“ je novi studijski album grupe The Smashing Pumpkins. Objavljen je danas, 2. avgusta. Snimili su ga kao trio: Billy Corgan (vokal, gitara, bas, klavijature), James Iha (gitara) i Jimmy Chamberlin (bubnjevi). Gitarista Jeff Schroeder, dugogodišnji član grupe, napustio ih je prošle godine.

Pravi rok album sa nekoliko balada. Preslušao sam ga posle ponoći i to vrlo tiho, ipak je noć. Kada se probudim učiniću to ponovo, ali tada će zvučnici biti malo glasniji. Da me ne shvatite pogrešno – nikada ne slušam muziku na stubu da bi ih čule i komšije na spratu, kao i iznad i ispod mog stana. Uvek umereno, onoliko koliko je potrebno da bih uživao u muzici.

Odlična ploča. Billy Corgan i njegova grupa navikli su nas na to.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=KNOFLu40NzY&list=PLyYknuq7e2jaFypzA2HmBwHsCYn7L_xHB&index=1

Hermanos Gutierrez „Sonido cosmico“

Lagrimas negras

Low Sun

Cumbia lunar

Abuelita

El fantasma

It’s all in your mind

Sonido cosmico

Barrio hustle

Until we meet again

Los navegantes

Luz y Sombra

Misterio verde

Još jedan album koji se nedavno pojavio i koji mi je privukao pažnju. Ali, što bi rekli Monti Pajtonovci „And now for something completely different“.

Braća Alejandro i Estevan Gutierrez do sada su objavili šest studijskih albuma pod imenom Hermanos Gutierrez. Prva četiri su realizovali samostalno, u sopstvenoj režiji na vinilu u Švajcarskoj, bez diskografskih kuća specijalizovanih za objavljivanje i distribuciju ploča i CD-a. Poslednja dva pojavila su se u izdanju Easy eye sound. Snimljeni su u istoimenom studiju u Nešvilu, čiji je vlasnik Dan Auerbach, pevač i gitarista grupe The Black Keys. On je ujedno i producent oba izdanja.

„Sonido cosmico“ je šesti album Hermanos Gutierrez. Evo zašto sam na početku citirao nezaboravne Monti Pajtonovce – na albumu je samo instrumentalna muzika. To je ono što ova dva brata neguju svih osam godina, od prve ploče do danas. Kada slušate njihove autorske kompozicije, kao da su pisane za filmove. Nesnimljene ili za buduće, koji su u planu. Možda se i setite nekoga filma kome bi baš odgovarale. Uglavnom su to tzv. špageti vesterni, ali bi sigurno itekako bile prigodne i nekom trileru ili drami.

Alejandro i Estevan Gutierrez su sjajni muzičari i kompozitori. To je nesumnjivo. Uverićete se i sami ako preslušate dvanaest instrumentala koji se nalaze na albumu „Sonido cosmico“.  Zatvorite oči i zamislite scenu (jednu ili više) nekog filma koji ste osmislili i u kome bi idealno odgovarali…

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=b4kSL_9lJwA&list=OLAK5uy_n6Ubjf5eTVeb16dgm7gUdpBmL2VL7L4RY&index=1

Cat Power „Breathless“

Nick Cave je napisao muziku i tekst za pesmu „Breathless“. Objavljena je na duplom (dvostrukom) albumu „Abbatoir blues / The lyre of Orpheys“ 2004. godine, koji je Cave snimio sa svojom grupom The Bad Seeds. Ploča je postigla veliki uspeh kao i mnogobrojne pozitivne kritike muzičkih časopisa. Ova sjajna pesma je objavljena i kao drugi singl sa pomenutog albuma.

Cat Power je snimila album „Jukebox“ 2008. godine. Na njemu se nalazi i obrada pesme „Breathless“, ali samo na tzv. deluxe izdanju. Ova američka pevačica često snima pesme drugih muzičara na samo njoj svojstven i specifičan način. One se uvek mnogo razlikuju od originalnih verzija, zahvaljujući neverovatnim aranžmanima. Tokom svoje karijere objavljivala je i kompletne albume na kojima su samo obrade.

„Breathless“ u izvođenju Cat Power – fantastična obrada odlične pesme koju je napisao Nick Cave.

Link za obradu Cat Power: https://www.youtube.com/watch?v=rpOqw6keDec

Link za original Nick Cave and The Bad Seeds: https://www.youtube.com/watch?v=1TI8xPw2aQA

John Mayall & The Bluesbreakers „Blues Breakers with Eric Clapton“

A strana

All your love

Hideaway

Little girl

Another man

Double crossing time

What’d I say

B strana

Key to love

Parchman farm

Have you heard

Ramblin’ on my mind

Steppin’ out

It ain’t right

John Mayall je prvi album sa vojom grupom objavio 1966. godine. Mnogi i danas koriste različito ime grupe: John Mayall’s Bluesbreakers, John Mayall & The Bluesbreakers i John Mayall with The Bluesbreakers.

„Blues Breakers with Eric Clapton“ je naziv njihovog debitantskog albuma. Članovi grupe bili su John Mayall (vokal, klavir, orgulje, usna harmonika), Eric Clapton (gitara), John McVie (bas) i Hughie Flint (bubnjevi). Mike Vernon je producent ovog izdanja.

Na albumu se nalazi dvanaest pesama. Sedam su obrade tzv. bluz standarda nastalih na američkom kontinentu, koje su napisali Robert Johnson, Otis Rush, Memphis Slim, Freddie King, Little Walter… John Mayall je komponovao četiri a „Double crossing time“ zajedno sa Eric Clapton-om.

Neverovatan bluz rok album koji je našao svoje trajno mesto među najboljim ostvarenjima ovog žanra. I ne samo u njegovom okviru, nego i u istoriji popularne muzike. Savršeno odsviran od strane perfektnih muzičara, iako su svi oni bili tek na početku svojih karijera, Da li su bolji instrumentali (ima ih dva) od pesama sa pevanjem, da li može da se napravi pravo malo remek delo od minut i 40 sekundi samo na usnoj harmonici i tapšanjem dlanova uz vokal („Another man“), da li je mogao Clapton da izabere kvalitetniji album na kome će prvi put biti glavni vokal u jednoj pesmi i to baš onoj koju je napisao njegov idol Robert Johnson („Ramblin’ on my mind“), da li je John Mayall snimio bolji album u svojoj bogatoj i dugotrajnoj muzičkoj karijeri… Da li imate ovaj album u svojoj kolekciji? Ne morate da volite bluz, ukusi su različiti i o njima ne treba raspravljati, ali svakako zaslužuje svoje mesto na polici ploča ili kasnije objavljenih CD izdanja. Bez obzira u kom je formatu, svi pravi diskofili i zaljubljenici u muziku bi trebalo da ga poseduju u svojoj kolekciji – ja ga imam na CD-u.

Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=OkedAcAAcU4&list=PLL-NbN8uTOii_twgzHhOtBT6VvhskMzeC&index=1

NAPOMENA: Ovaj tekst se nadovezuje na prethodni koji je posvećen John Mayall-u, objavljenom juče u kategoriji „In memoriam“.

John Mayall

Za bluz se slobodno može reći da je umetnost dvadesetog veka. Tada doživljava punu afirmaciju u svom pravom obliku i značenju. Prvi njegovi začeci po mnogim izvorima, datiraju u američkoj muzici na prelazu osamnaestog u devetnaesti vek.

Kada su se muzičari u Evropi, prvenstveno u Engleskoj, počeli zanimati za bluz sa druge strane Atlantika, napravljena je razlika na crni i beli bluz. Mnogi od njih su slušali originalne izvođače ovog žanra, kupovali njihove ploče i odlučili da ga sviraju na početku svojih karijera. Obrađivali su mnoge tzv. bluz standarde, da bi kasnije počeli i sami da stvaraju i komponuju pesme. Među njima je i John Mayall. Jedan od najvećih belih muzičara zaljubljenih u bluz, zbog koga je naučio da svira gitaru, klavir i usnu harmoniku.

Kada se pomene John Mayall, uvek je nezaobilazno i ime njegove prateće grupe The Bluesbreakers. Sa njima je snimio nešto manje od polovine svojih studijskih albuma. Većina je objavljena kao njegova solo izdanja.

John Mayall je počeo karijeru u svojoj 23. godini u grupi The Powerhouse Four, svirajući sa muzičarima iz kraja u kome je živeo. Zvanično postaje član grupe The Blues Syndicate 1962. da bi godinu dana kasnije promenili ime u The Bluesbreakers. Prvi album objavljuju 1966. godine.

Da li je postojala ili da li postoji neka grupa u kojoj su svirali najpoznatiji svetski muzičari tokom njenog postojanja? Po meni to su samo dve – The Bluesbreakers i The Yardbirds (o njima nekom drugom prilikom). Evo samo imena nekoliko muzičara čije je muzičko umeće ostavilo neizbrisiv trag radeći zajedno sa John Mayall-om u njegovoj grupi (navedeni su hronološkim redom kako su snimali albume): Eric Clapton (gitara), John McVie (bas), Peter Green (gitara), Aynsley Dunbar (bubnjevi), Mick Taylor (gitara), Jon Hiseman (bubnjevi), Coco Montoya (gitara)… Jack Bruce (bas), Mick Fleetwood (bubnjevi) i Mike Bloomfield (gitara, harmonika) na kasnijim tzv. deluxe izdanjima albuma na CD-u sa neobjavljenim snimcima. Svi su oni bukvalno započeli svoje karijere u grupi The Bluesbreakers, koja im je bila „odskočna daska“ u budućoj uspešnoj plovidbi u svetu muzike, u kojoj su savršeno kombinovali bluz i rok. Kako je John Mayall imao sluha i viziju da mu u grupi svojevremeno sviraju jedni od kasnije najpoznatijih i najpriznatijih muzičara? Kako su se oni opredelili da sarađuju sa njim? Ko to zna…

John Mayall je, kao što sam već i napomenuo, objavljivao i solo albume (poslednji pre dve godine). Jedan od njih je „Along for the ride“ (2001) koji je snimio sa svojim prijateljima, među kojima su Billy Gibbons, Gary Moore, Otis Rush, Jeff Healley, Chris Rea, Billy Preston, Steve Miller kao i bivši članovi grupe The Bluesbreakers.

John Mayall je jedan od najboljih, najpriznatijih i najcenjenijih gitarista, klavijaturista i umetnik sviranja na usnoj harmonici. Živeo je za bluz i uživao u bluzu.

John Mayall (29. novembar 1933. – 22. jul 2024.).