Bora Đorđević

Pogledaj dom svoj, anđele
i skini paučinu s očiju
videćeš prizore potresne
videćeš nesrećne i bolesne
videćeš čemer, smrt i jad

Pogledaj stado, anđele
sve samo bogalji i prosjaci
slepi tumaraju u gomili
svima su kičmu polomili
od tebe očekuju spas

Pogledaj bagru, anđele
njihova duša je prokleta
svima su stavili amove
sebi sagradili hramove
ruke im ogrezle u krv

Anđele, anđele, anđele
ruke im ogrezle u krv

Podigni mač svoj, anđele
seti se krstaških ratova
seti se preklanih vratova
kad dođeš Bogu na istinu
nek’ ti u duši vlada mir

Usliši molitve, anđele
dabogda pocrkali dušmani
pa budi anđeo osvete
neka na svojoj koži osete
šta znači beda, strah, i bol

Anđele, anđele, anđele
šta znači beda, strah, i bol

Pogledaj dom svoj, anđele
i skini paučinu s očiju
videćeš prizore potresne
videćeš nesrećne i bolesne
videćeš čemer, smrt i jad

Anđele, anđele, anđele
videćeš čemer, smrt i jad

Bora Đorđević – pevač, muzičar, tekstopisac, kompozitor, pesnik, pisac, pozorišni i filmski glumac…

Bora Đorđević – Hermelini, Vesnici ljubavi, Safiri, Dečaci sa Morave, Čačanski plemići, PORS (Poslednji ostatak romantičnog sveta), Zajedno, Hajduk Stanko i jataci, Suncokret, Rani mraz, Siroti mali hrčki, Riblje pušenje… i naravno – Riblja čorba.

Bora Đorđević – napisao tekst i muziku za pesme (ovo je samo manji deo) „Moje tuge“, „Pošalji mi pismo“, „Uspavanka“ (Suncokret); „Rock’n’roll duku duku“ (Suncokret & Zoran Modli); „Na putu za Stambol“, „Anđelija, čuvaj se Turaka“ (Hajduk Stanko i Jataci); „Pacovi (Stavite na usta flaster)“ (Siroti mali hrčki); „Lutka sa naslovne strane“, „Rock ‘n’ roll za kućni savet“, „Ja sam još ona ista budala“, „Egoista“, „Nazad u veliki prljavi grad“, „Vrlo, vrlo zadovoljan tip“, „Neke su žene pratile vojnike“, „Lak muškarac“, „Volim,volim, volim, volim žene“, „Pekar, lekar, apotekar“, „Vetar duva, duva, duva“, „Na zapadu ništa novo“, „Neću da ispadnem životinja“, „U dva će čistači odneti đubre“, „Slušaj sine, obriši sline“, „Kako je lepo biti glup“, „Gluposti“, „Ravnodušan prema plaču“, „Hleba i igara“, „Sačekaj“, „Pogledaj dom svoj, anđele“, „Nemoj da ideš mojom ulicom“, „Južna Afrika 85 (Ja ću da pevam)“, „Tu nema Boga, nema pravde“, „Crno je dole“, „Kada padne noć (Upomoć)“, „Ne spavaj gola“, „Član mafije“, „Još jedna cigareta pre spavanja“, „Avionu slomiću ti krila“, „Napolju“, „Al Kapone“, „Jedino moje“, „Gastarbajterska pesma“, „Ostalo je ćutanje“, „Izgubljen slučaj“, „Gastrabajterska 2“, „Princ“, „Ljubav ovde više ne stanuje“, „Poslednja pesma o tebi“, „Ja sam rođen namgrođen“, „Mrtvo more“, „Pandorina kutija“, „Radiću šta god hoću“, „Minut sa njom“ (Riblja čorba)…

Bora Đorđević – napisao tekstove i koautor muzike za pesme (ovo je samo manji deo) „Mirno spavaj“, „Ostani đubre do kraja“, „Srećan put pišo moja mala“, „Pravila, pravila“, „Nemoj da kažeš mome dečku“, „Oko mene“, „Bože, koliko je volim“, „Poslednja“ (Riblja čorba)…

Bora Đorđević – napisao tekstove pesama (ovo je samo manji deo) „Ni sam ne znam kada“, „Moje bube“ (Suncokret); „Zvezda potkrovlja i suterena“, „Rasprodaja bola“, „Još jedan šugav dan“, „Nemoj srećo, nemoj danas“, „Vidiš da sam gadan kad sam tebe gladan“, „Ostaću slobodan“, „Dva dinara druže“, „Evo ti za taksi“, „Rekla je“, „Prevara“, „Pobeći negde“, „Odlazak u grad“, „Kad ti se na glavu sruši čitav svet“, „Ja ratujem sam“, „Dobro jutro“, „Kazablanka“, „Mangupi vam kvare dete“, „Minut ćutanja“, „‘Ajde beži“, „Neću da te volim“, „Jedan čovek“, „Sutra me probudi“, „Amsterdam“, „Prokleto sam“, „Zadnji voz za Čačak“, „Lud sto posto“, „Da, to sam ja“, „Celu noć te sanjam“, „Ja je gledam kako spava“, „Gde si u ovom glupom hotelu“, „Kad sam bio mlad“, „Danas nema mleka“, „Nojeva barka“, „Duša nije na prodaju“, „100 godina samoće“, „Kad neko ljubav urekne“, „Ubijaju rokenrol“, „Da tebe nije“ (Riblja čorba)…

Bora Đorđević – pisao tekstove pesama za druge izvođače: Zdravka Čolića, Biseru Veletanlić, Žetvu, Đorđa Marjanovića, Mišu Markovića, Maju Odžaklijevsku, Generaciju 5, Beti Đorđević, Mikija Jevremovića, Tok života, Rajka Kojića, Bijelo dugme (koautor), Krvnu grupu, Olivera Mandića, Kerber, Poslednju igru leptira, Rezervni točak, Denis & Denis, Viktoriju, Željka Bebeka, Šarmerke, Jazzy Bell, Mandu, Bilju Krstić, Dejana Cukića, Zanu, Prljavog inspektora Blažu i Kljunove, Vožd, Oliveru Dragićević, YU grupu…

Bora Đorđević – pisao tekstove pesama i za pevače narodne muzike, ali ih nije potpisivao…

Bora Đorđević – autor muzike i teksta za pesme Zorana Modlija, Dušana Prelevića, Mande, Najde…  

Bora Đorđević – gost (glavni ili prateći vokal) u pesmama koje su snimili Srđan Marjanović, Opus, S.O.S., Električni orgazam, Rajko Kojić, Bijelo dugme, Kerber, Arsen Dedić i Zoran Predin, Rambo Amadeus, Bilja Krstić, Vlada i Bajka, Jazzy Bell, Don Savoni Guardians i Prijatelji, Vicko Milatović, Balkan, Vožd, Joe Coyle Band, Olivera Dragićević, Čika Joca i Zmajevi…

Bora Đorđević – glumio u pozorišnim predstavama „Isus Hrist superstar“, „Baš Čelik“ i monodrami „Ja ratujem sam“. „Purpurno ostrvo“, „Derviš i smrt“, „Ton Pejn“ (statista)…

Bora Đorđević – pisao muziku za pozorišne predstave „Bonton“, „Siroti mali hrčki“, „Tamna je noć“, „Moskva petrušin“, „Lutka sa naslovne strane“…

Bora Đorđević – pisao tekst za pozorišnu predstavu „Zaljubljeni Deda mraz“.

Bora Đorđević – glumio u filmovima „Sekula se opet ženi“, „Nije nego“, „Sok od šljiva“, „Ivan“, „Šejtanov ratnik“, „Povratak“…

Bora Đorđević – pisao muziku za filmove „Tesna koža“, „Tamna je noć“, „Laf u srcu“, „Uslovna sloiboda“…

Bora Đorđević – objavio knjige „Ravnodušan prema plaču“, „Hej, Sloveni“, „Prvih deset godina je najteže“, „Neću“, „Psihopata i lopata“, „Srbi bez muke“, „Brebusi“, „Šta je pesnik hteo da kaže“, „Debela tragedija“, „Pusto ostrvo“.

Bora Đorđević – roker, mangup, lider, direktan, beskrompomisan, provokativan, pozitivan buntovnik, sarkastičan, lucidan, romantičan, hvaljen, voljen, nagrađivan, kritikovan, nedosledan, nipodaštavan, optuživan, političar u pokušaju, redovni član Udruženja književnika Srbije, počasni građanin Čačka…

Bora Đorđević – Bora Čorba

Ovih dana sve mi miriše na jesen
ja ću opet biti šašav i zanesen
gluposti, sve same gluposti
a kuda dalje, Bog sveti zna

Borisav Bora Đorđević (1. novembar 1952. – 4. septembar 2024.).

John Mayall

Za bluz se slobodno može reći da je umetnost dvadesetog veka. Tada doživljava punu afirmaciju u svom pravom obliku i značenju. Prvi njegovi začeci po mnogim izvorima, datiraju u američkoj muzici na prelazu osamnaestog u devetnaesti vek.

Kada su se muzičari u Evropi, prvenstveno u Engleskoj, počeli zanimati za bluz sa druge strane Atlantika, napravljena je razlika na crni i beli bluz. Mnogi od njih su slušali originalne izvođače ovog žanra, kupovali njihove ploče i odlučili da ga sviraju na početku svojih karijera. Obrađivali su mnoge tzv. bluz standarde, da bi kasnije počeli i sami da stvaraju i komponuju pesme. Među njima je i John Mayall. Jedan od najvećih belih muzičara zaljubljenih u bluz, zbog koga je naučio da svira gitaru, klavir i usnu harmoniku.

Kada se pomene John Mayall, uvek je nezaobilazno i ime njegove prateće grupe The Bluesbreakers. Sa njima je snimio nešto manje od polovine svojih studijskih albuma. Većina je objavljena kao njegova solo izdanja.

John Mayall je počeo karijeru u svojoj 23. godini u grupi The Powerhouse Four, svirajući sa muzičarima iz kraja u kome je živeo. Zvanično postaje član grupe The Blues Syndicate 1962. da bi godinu dana kasnije promenili ime u The Bluesbreakers. Prvi album objavljuju 1966. godine.

Da li je postojala ili da li postoji neka grupa u kojoj su svirali najpoznatiji svetski muzičari tokom njenog postojanja? Po meni to su samo dve – The Bluesbreakers i The Yardbirds (o njima nekom drugom prilikom). Evo samo imena nekoliko muzičara čije je muzičko umeće ostavilo neizbrisiv trag radeći zajedno sa John Mayall-om u njegovoj grupi (navedeni su hronološkim redom kako su snimali albume): Eric Clapton (gitara), John McVie (bas), Peter Green (gitara), Aynsley Dunbar (bubnjevi), Mick Taylor (gitara), Jon Hiseman (bubnjevi), Coco Montoya (gitara)… Jack Bruce (bas), Mick Fleetwood (bubnjevi) i Mike Bloomfield (gitara, harmonika) na kasnijim tzv. deluxe izdanjima albuma na CD-u sa neobjavljenim snimcima. Svi su oni bukvalno započeli svoje karijere u grupi The Bluesbreakers, koja im je bila „odskočna daska“ u budućoj uspešnoj plovidbi u svetu muzike, u kojoj su savršeno kombinovali bluz i rok. Kako je John Mayall imao sluha i viziju da mu u grupi svojevremeno sviraju jedni od kasnije najpoznatijih i najpriznatijih muzičara? Kako su se oni opredelili da sarađuju sa njim? Ko to zna…

John Mayall je, kao što sam već i napomenuo, objavljivao i solo albume (poslednji pre dve godine). Jedan od njih je „Along for the ride“ (2001) koji je snimio sa svojim prijateljima, među kojima su Billy Gibbons, Gary Moore, Otis Rush, Jeff Healley, Chris Rea, Billy Preston, Steve Miller kao i bivši članovi grupe The Bluesbreakers.

John Mayall je jedan od najboljih, najpriznatijih i najcenjenijih gitarista, klavijaturista i umetnik sviranja na usnoj harmonici. Živeo je za bluz i uživao u bluzu.

John Mayall (29. novembar 1933. – 22. jul 2024.).

Robbie Robertson

Svako od nas ima svoje omiljene pesme. Da li je njihov broj pet, deset, dvadeset tri, pedeset osam, sedamdeset pet, sto… Uvek kada potekne razgovor o njima, nikada im se ne zna tačan broj, desi se da neku izostavimo, uvek se doda neka nova i svaki put se taj izbor pesama razlikuje od prethodnog. Jedino da ih zapisujemo i stalno dodajemo nove, ali tada tome nikada neće biti kraja. Ako ih ograničimo na određeni broj, moraćemo neke da izbacimo sa spiska omiljenih.

„The weight“ je sigurno jedna od meni uvek omiljenih pesama. Nalazi se na prvom albumu grupe The Band „Music from Big pink“. Oduševio sam se kada sam je prvi put čuo. Kada je kod nas objavljen trostruki album oproštajnog koncerta grupe The Band „The last waltz“ sa mnogim poznatim muzičarima kao gostima, krajem sedamdesetih godina (soundtrack istoimenog filma koji je režirao Martin Scorsese), čuo sam i drugu verziju iste pesme na poslednjoj šestoj strani ploče, na kojoj se nalaze studijske verzije pesama. „The weight“ koju zajedno sa članovima The Band, pevaju Mavis i Roebuck ‘Pops’ Staples uz pomoć svoje grupe The Staples. Fenomenalna verzija.

Pesmu „The night they drove old Dixie down“ prvi put sam čuo u izvođenju Joan Baez. Pesma se originalno pojavila na drugom albumu grupe The Band istoimenog naziva. Još jedna od meni omiljenih.

Robbie Robertson je napisao obe pesme. Bio je vodeći gitarista i kompozitor većine pesama koje su u svojoj dugogodišnjoj karijeri snimili članovi grupe The Band. Objavio je pet samostalnih studijskih albuma (prvi 1987. a poslednji pre četiri godine). Pisao je muziku za mnoge filmove, bio muzički producent, a u nekima od njih se pojavljivao kao narator ili čak i kao glumac.

„Theme from The last waltz“ koju je Robbie Robertson komponovao, instrumental koji trenutno slušam, neka bude samo jedno veliko poštovanje prema sjajnom muzičaru.

Robbie Robertson (5. jul 1943. – 9. avgust 2023.).

Sinead O’Connor

Uzeo sam ploču „I do not want what I haven’t got“ i pažljivo je izvadio iz omota. Stavio sam je na gramofon. Mobilni telefon odneo sam u drugu sobu. Vratio sam se i uključio pojačalo i gramofon. Jačina zvuka je bila ni preterano jaka, ni tiha. Taman onakva kakva mi je bila potrebna. Uzeo sam šolju sa tek skuvanom kafom i zapalio cigaretu. Očaravajući božanstveni čaroban glas je izvirao iz zvučnika i popunjavao prazninu i tišinu sobe… Prelepe zelene oči gledale su me sa omota ploče… Ćutao sam sve vreme… Nisam progovorio ni jednu jedinu reč… Samo sam ustao da okrenem ploču i preslušam i njenu drugu stranu… Na kraju a cappella verzija naslovne pesme… Uvek isti osećaj kada je čujem… Naježio sam se…

I’m walking through the desert

And I am not frightened although it’s hot

I have all that I requested

And I do not want what I haven’t got

I have learned this from my mother

See how happy she has made me

I will take this road much further

Though I know not where it takes me

I have water for my journey

I have bread and I have wine

No longer will I be hungry

For the bread of life is mine

I saw a navy blue bird

Flying way above the sea

I walked on and I learned later

That this navy blue bird was me

I returned a paler blue bird

And this is the advice they gave me

„You must not try to be too pure

You must fly closer to the sea“

So I’m walking through the desert

And I am not frightened although it’s hot

I have all that I requested

And I do not want what I haven’t got

Vratio sam se u sobu gde mi je kompjuter, da bih otkucao ovaj tekst. Ubacio sam u Winamp samo jednu pesmu, da bi se neprestano ponavljala. U jednom trenutku sam prekinuo kucanje i ponovo preslušao celu pesmu. Ruka je sama krenula ka cigareti… Samo čudesan glas… Nema muzičkih instrumenata… Nisu ni potrebni… Predivan glas Sinead O’Connor je najlepša muzika.

Sinead O’Connor (8. decembar 1966. – 26. jul 2023.).

Jeff Beck

Prvi tekst posvećen Jeff Beck-u napisao sam na blogu u kategoriji „Na današnji dan“, 24. juna 2019. godine. Povod je bio njegov rođendan. U njemu sam opisao moje divljenje prema njemu i načinu na koji svira gitaru, napomenuvši pojedine njegove albume koje je snimao kao član grupa u kojima je svirao, solističke projekte, kao i one nastale u saradnji sa drugim muzičarima, koje imam u svojoj kolekciji. Neizostavno je bilo i setiti se njegovog sjajnog koncerta koji sam gledao u Sava centru 7. jula 2010. godine. Pod utiscima tog koncerta, očaran omin što sam video i čuo gledajući legendu roka na bini, napisao sam u navedenom tekstu: „Jeff Beck je, za mene, najbolji gitarista koga sam gledao uživo. Ko je tog datuma bio u Sava centru, zna zašto to kažem, a ko nije prisustvovao tom muzičkom događaju, može samo da žali za onim što je propustio“.

Renomirani muzički časopis „Rolling Stone“ je napravio izbor „100 greatest guitarists“ u decembru 2015. godine. Jeff Beck je na toj listi na petom mestu.

Ovaj drugi tekst je napisan tužnim povodom. Jeff Beck, legendarni i jedan od najboljih,  najiventivnijih i najsvestranijih gitarista u istoriji rok muzike, je nažalost preminuo pre dva dana.

Jeff Beck (24. jun 1944. – 10. januar 2023.).

PS DOPUNA – Emisiju „Intonacija“ koja je emitovana 25. februara, posvetio sam legendi rok muzike Jeff Beck-u. Njegove pesme su emitovane hronološkim redom. Spisak pesama nalazi se na blogu (kao i svaki put kada je reč o navedenoj emisiji) i predstavlja logičan nastavak ovog teksta.

Aki Rahimovski

Dio svoje duše poklanjam
svaki put kad stanem pred vas
i nema tu šeme
to ide iz mene
radim sto volim i znam.
Kad otvorim oči ja nastavim san
smiješkom dočekujem dan
mogu reći bez riječi
mogu dodati stih
al’ da li itko zna
tko sam stvarno ja?

Pjevala si sa mnom i plesala
prvi put ljubila
a nikad se nisi pitala
tko sam stvarno ja?
Kad otvorim oči ja nastavim san
sasvim slobodan,
ja sam suze i smijeh
ja sam smjernost i grijeh
al’ tko sam stvarno ja?
Možda ne znam niti sam.

I sve bih opet ponovo
kad bih mogao
i glupost i rane
i sve one dane
sve bi ponovio.
Jer pjesma je sljepa
kada je ljepa
ona svakog dotakne
duše kad ima djeli je sa svima
I tu sam negdje ja
Ako budeš pitala…

To sam stvarno ja.

Parni valjak je jedna od najpopularnijih grupa na ovim prostorima, osnovana u bivšoj Jugoslaviji davne 1975. godine. Objavili su preko dvadeset samostalnih albuma (uključujući i koncertne) i nekoliko kompilacija svojih pesama. Taj broj bi bio sigurno veći da nisu napravili pauzu od skoro pet godina početkom novog milenijuma. Kada se pomene ime grupe, uvek je asocijacija vezana za dva člana: pevača Akija Rahimovskog i Huseina Hasanefendića, gitaristu i kompozitora najvećeg broja pesama.

Verovatno svako od nas ima bar jedan a mnogi i više albuma ove grupe, bez obzira u kom formatu.

Verovatno većina nas je prisustvovala njihovim koncertima i pevala zajedno sa Akijem poznate hitove, naročito balade po kojima su bili prepoznatljivi. Kada ovo kažem, prvenstveno mislim na lepši pol koji je bio najzastupljeniji na njihovim nastupima. Na žalost ljubitelja ove grupe, to se više neće desiti…

Aki Rahimovski (5. jun 1955. – 22. januar 2022.).

Đorđe Balašević

Nošen dahom sna
doleteo je crni golub na moj dlan
zašto, ko da zna
al’ to sam jutro dočekao umoran

K’o da sam i ja leteo s njim
krilima teškim, olovnim
i video svet
sakriven iza zlatnih oblaka

Ako umrem mlad
posadi mi na grobu samo ruzmarin
ne dozvoli tad
da naprave od toga tužni treći čin

Nek’ mi ne drže govore
nek’ drugom pletu lovore
ako umrem mlad
zaustavljen u koraku i snu

O, zagrli me sad
jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš

O ne, ne brini,
proći će za tren
ja sam samo malo lud i zaljubljen

U mojim venama
tamni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je

Što luduje
od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska

Uplaši me sjaj
milion sveća kad se nebom popali
gde je tome kraj
za kog su tako dubok zdenac kopali

Zašto se sve to dešava
da l’ čovek išta rešava
il’ smo samo tu
zbog ravnoteže među zvezdama

Jedan sam od mnogih koji je više puta gledao Đoletove nezaboravne koncerte u prepunom Sava centru…

Jedan sam od mnogih koji je sa TV Politike snimio jedan Đoletov koncert iz Sava centra na video kasetu…

Jedan sam od mnogih koji zna tekstove pojedinih Đoletovih pesama…

Jedan sam od mnogih koji je od Đoletovih pesama sam pravio sopstvenu kompilaciju Best of na dvostrulom CD-u…

Jedan sam od mnogih koji ima sve Đoletove albume u elektronskom formatu…

Jedan sam od mnogih koji ima nekoliko Đoletovih albuma na CD-u…

Jedan sam od mnogih koji ima neke vrlo retke Đoletove snimke koji nikada nisu zvanično objavljeni…

Jedan sam od mnogih koji ima singl ploču Ranog mraza…

Ali, nažalost, jedan sam od retkih koji nema nijedan Đoletov album objavljen na vinilu…

Al’ znam da
neko to od gore vidi sve
povlači te konce, igra se
postavi na svoje mesto
svako dobro, zlo još pre
sve vide oči sudbine

Đorđe Balašević (11. maj 1953. –  19. februar 2021.).