Neka Vam Nova 2025. godina bude uspešna, vedra i nasmejana!
Mesec: decembar 2024
Prvi koncertni nastup poslednjeg dana u godini
31. DECEMBAR 1961.
Grupu The Beach Boys osnovali su braća Brian, Dennis i Carl Wilson, 1961. godine.
Na početku karujere, zvali su se The Pendletones. Prvi singl „Surfin“ objavili su u novembru 1961. godine pod novim imenom – The Beach Boys. Brian Wilson i Mike Love su autori pesme.
Prvi koncertni nastup The Beach Boys su imali u Long Beach Civic Auditorium u Kaliforniji, 31. deecembra 1961. godine.
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=3jIdYAAO7cM
31. DECEMBAR 1963.
Grupu The Kinks osnovali su braća Ray i Dave Davies u Londonu, 1963. godine.
Svirajući na školskim igrankama i u manjim salama u prve dve godine, često su menjali ime (The Ravens je bilo poslednje u tom nizu).
Prvi koncertni nastup pod novim imenom The Kinks, imali su u Lotus House Restaurant u Londonu, 31. decembra 1963. godine. Prvi singl snimaju dvadeset dana posle dočeka Nove godine, i objavljuju ga u februaru. To je obrada pesme „Long tall Sally“, koju je prvi snimio Little Richard. Nakon nekoliko meseci tokom leta, pojavljuje se i njihov treći singl „You really got me“, jedna od njihovih najpoznatijih i najpopularnijih pesama. Napisao je Ray Davis, pevač i gitarista grupe.
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=fTTsY-oz6Go
31. DECEMBAR 1973.
Grupu AC/DC osnovali su braća Malcolm i Angus Young u Sidneju, 1973. godine.
Prvi koncertni nastup imali su u Chequers Bar u Sidneju, 31. decembra 1973. godine. Dave Evans je bio prvi pevač grupe. “Can I sit next to you, girl” je njihov prvi singl, Braća Young su autori pesme. Snimljena je u zimu a objavljena u leto sledeće godine. Ubrzo nakon toga, Bon Scott postaje glavni pevač AC-DC.
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=biaGJ_4rEzE
NAPOMENA: Tri poznate svetske grupe (The Beach Boys, The Kinks, AC/DC), osnovali su braća. Njihov prvi koncertni nastup (prvo pojavljivanje pred publikom) pod tim imenom, bio je poslednjeg dana u godini, 31. decembra, u novogodišnjoj noći.
Dead Can Dance „Children of the Sun“

We are ancients
As ancient as the sun
We came from the ocean
Once our ancestral home
So that one day
We could all return
To our birthright
The great celestial dome
We are the children of the sun
Our journey’s just begun
Sunflowers in our hair
We are the children of the sun
There is room for everyone
Sunflowers in our hair
Throughout the ages
Of iron, bronze, and stone
We marvelled at the night sky
And what may lie beyond
We burned offerings
To the elemental ones
Made sacrifices
For beauty, peace and love
We are the children of the sun
Our kingdom will come
Sunflowers in our hair
We are the children of the sun
Our carnival’s begun
Our songs will fill the air
And you know it’s time
To look for reasons why
Just reach up and touch the sky
To the heavens we’ll ascend
We are the children of the sun
Our journey has begun
All the older children
Come out at night
Anaemic, soulless
Great hunger in their eyes
Unaware of the beauty
That sleeps tonight
And all the queen’s horses
And all the king’s men
Will never put these children back
Together again
Faith, hope, our charities
Greed, sloth, our enemies
We are the children of the sun
We are the children of the sun
„Children of the Sun“ je pesma grupe Dead Can Dance. Objavljena je kao prva na njihovom osmom studijskom albumu “Anastasis” 2012. godine. To im je prva ploča nakon dugogodišnje pauze (šesnaest godina od prethodnog albuma odn. četrnaest od prestanka zajedničkog rada). U tom periodu okupili su se samo jednom zbog svetske turneje.
Lisa Gerrard i Brendan Perry, koji su osnovali grupu, nastavili su saradnju na albumu “Anastasis”. Zajedno su napisali sve pesme, uključujući i sjajnu “Children of the Sun”. Inače, Dead Can Dance je zvanično duo od njihovog drugog albuma.
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=1Z4uITELiqw
Mazzy Star „So tonight that I might see“

Fade into you
Bells ring
Mary of silence
Five string serenade
Blue light
She’s my baby
Unreflected
Wasted
Into dust
So tonight that I might see
Grupa Mazzy Star je nastala 1990. godine. To nije novoformirana grupa… Naime, pevačica Kendra Smith napušta grupu Opal nedugo nakon njihovog prvog i jedinog albuma, objavljenog 1987. godine. David Roback, gitarista i kompozitor Opal-a, poziva svoju prijateljicu Hope Sandoval da se pridruži grupi kao glavni vokal. Nastavljaju sa turnejama i pripremaju novi album. Posle dve godine (1990), menjaju ime u Mazzy Star i snimaju svoj prvi album “She hangs brightly”.
“So tonight that I might see” je drugi studijski album grupe Mazzy Star. Objavljen je 1993. godine. Hope Sandoval i David Roback zajedno su komponovali devet pesama, dok je “Five string serenade” obrada pesme koju je napisao Arthur Lee, multiinstrumentalista i pevač grupe Love.
Album otvara sjajna i njihova napopularnija pesma “Fade into you”, koja je objavljena i na singlu. Mazzy Star nas vodi u jedno interesantno, kreativno i kvalitetno muzičko putovanje, zaključno sa poslednjom, naslovnom pesmom albuma, Odlična ploča!
Link za album: https://www.youtube.com/watch?v=ImKY6TZEyrI&list=OLAK5uy_kWWk5SFwLk9g2RibigTVe2urRmOcBygZ8&index=1
Average White Band „Pick up the pieces“

Grupa Average White Band osnovana je 1972. godine. Bila je popularna sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog veka. Negovali su uglavnom fanki, soul i R&B u svojim pesmama tokom dugogodišnje muzičke karijere.
„Pick up the pieces“ je instrumental, koji je objavljen na njihovom drugom studijskom albumu „AWB“ 1974. godine. Komponovali su ga svi članovi grupe. Smatra se instrumentalom, iako se u sredini i u poslednjih dvadeset sekundi, četiri puta čuje naziv pesme. Zarazni ritam i fenomenalna duvačka sekcija (saksofon, trombon, truba) uz svesrdnu pomoć ostalih sjajnih muzičara, čine ovaj popularni instrumental i danas rado slušanim. Da se podsetimo 🙂
Link za instrumental: https://www.youtube.com/watch?v=kj4K87jvvyI
Jasmine Thompson „Sweet child o’ mine“

Guns N’ Roses objavljuju svoj debitantski album „Appetite for destruction“ 1987. godine. Članovi grupe su bili Axl Rose (vokal), Slash (gitara), Izzy Stradin (ritam gitara), Duff McKagan (bas) i Steven Adler (bubnjevi). Na ploči se nalaze neke od njihovih najpoznatijih pesama, kao što su „Sweet child o’ mine“, „Paradise city“ i „Welcome to the jungle“.
Pesma „Sweet child o’ mine“ je izdata kao treći singl sa ovog izdanja. Za mene sigurno jedna od najboljih pesama koje su napisali i snimili članovi grupe Guns N’ Roses. Čuveni i nezaboravni gitarski rif kojim Slash započinje pesmu je fantastičan, kao i cela pesma u trajanju od skoro šest minuta
Jasmine Thompson, mlada engleska pevačica, snimila je pesmu „Sweet child o’ mine“ na svom drugom albumu „Another bundle of tantrums“ (2014). Na njemu se nalaze samo obrade poznatih pesama. Tada je imala samo 14 (i slovima četrnaest) godina. Prvi album je snimila godinu dana ranije.
Predivan glas četrnaestogodišnje devojčice uz klavirsku pratnju. Sjajna obrada!
Link za obradu Jasmine Thompson: https://www.youtube.com/watch?v=D1dkch8-MOQ
Link za original Guns N’ Roses (album verzija): https://www.youtube.com/watch?v=oMfMUfgjiLg
Link za original Guns N’ Roses (singl verzija, video spot): https://www.youtube.com/watch?v=1w7OgIMMRc4
Guns N’ Roses u Beogradu

Guns N’ Roses se posle petnaest godina vraćaju u Beograd. Prvi koncert održali su u Areni 23. septembra 2010. godine. Nastupali su i na EXIT festivalu na Petrovaradinskoj tvrđavi 15. jula, dve godine kasnije. Oba koncerta su trajala preko dva ipo sata.
Najavljen je novi dolazak Gansa. Koncert će biti održan na Ušću 18. jula 2025. godine. Ovoga puta u postavi će biti i gitarista Slash, čiji je prepoznatljivi zvuk gitare uz vokal pevača Axl Rose-a, osnovna karakteristika (zaštitni znak) ove popularne rok grupe iz Los Anđelesa. Beogradski koncert je deo turneje koja će započeti 23. maja sledeće godine. Zvanična prodaja ulaznica je počela pre tri dana. Nadamo se još jednom muzičkom spektaklu na otvorenom prostoru, na novobeogradskoj strani Dunava.
Pesme iz 2024. godine
Aaron Frazer – Into the blue
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=MJGd6r-pfRk
Alejandro Escovedo – Bury me
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=V6DgCao4LPQ
Amy Shark – Two friends
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=uc4wCSyIoBA
Anana Kaye – Running from love
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=_7rLYiJ_oHM
Angus & Julia Stone – Cape forestier
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=GZ8IaJ6Se2E
Benson Boone – Slow It Down
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=f4Y3b7un4LE
Beth Gibbons – Reaching Out
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=JJeCBRhoXek
Beth Hart – Little heartbreak girl
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=ThBHWf3TFSI
Bishop Briggs – Triumph
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=8N2YwZJGE-s
Black Country Communion – Red Sun
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=sgrrdVD6NLE
Black Doldrums – Hideaway
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=UxkZpWLYmQM
Blitz Vega – Disconnected
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=ei-0TveZdFA
Bon Iver – Awards season
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=awWPV6GnjxY
Bright Eyes – El capitan
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=Vc5cvavteMk
Buffalo Tom – You’re on
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=UhSuCyzzJek
Cage The Elephant – Out loud
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=dPkFv9NkQJY
Celeste – This is who I am
Lin k za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=UwIN9gIFsys
Chelsea Wolfe – The liminal
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=zRWbb_VbOyg
Cigarettes After Sex – Tejano blue
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=–JuMkludKM
David Gilmour – Dark and velvet nights
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=mUHMNgKRHbQ
Dion feat. Joanne Shaw Taylor – Just like that
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=Y0uGMXuXT4g
Elbow – Things I’ve been telling myself for years
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=g9eXgt7h_NA
Eliza & The Delusionals feat. Brian Aubert – Lately
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=XhrmdQqOoVk
Eric Clapton – One woman
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=pJCx57kp0dE
Father John Misty – I guess time makes fools of us all
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=S0EbxLrqUKU
Faye Webster – Thinking about you
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=nt59aWZadBY
Frank Carter and The Rattlesnakes – Self love
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=bw3BKOZ8TZw
Frank Turner – Ceasefire
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=SRIhhQ9rfQ4
Grace VanderWaal – What’s left of me
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=UnP-SKbmUCU
Hermano – Never boulevard
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=Tlj4Fdrxoz4
Hermanos Gutierrez – Cumbia lunar
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=TqlAAzqH-Js
Hozier – Nobody’s soldier
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=Yj4H_-VOceM
Humanist feat. Dave Gahan – Brother
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=J6CLqbZgtFU
James Bay – Hope
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=-hY2JFR3g7E
Jane Weaver – Perfect storm
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=XdoV4iAFi8U
Jaws the Shark – Rejoice or pray
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=JuJFzKU-WLY
Jessie Murph – I hope it hurts
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=rQiT3z0rZdo
Johan Kagen – God needs the devil
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=LkAvm9-2jGQ
Jovin Webb – Bad deeds
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=eLjmh0K8JFU
Kaiser Chiefs – Reasons to stay alive
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=sfyansOzlXM
Kelly Jones – Echowrecked
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=VZHwnHScBdI
Khruangbin – Ada Jean
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=3YFhuf0Twpc
Kings of Leon – Actual daydream
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=r8IdmIKWqt0
Lady Gaga & Bruno Mars – Die with a smile
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=kPa7bsKwL-c
Larkin Poe – If God is a woman
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=4fiwE2UB4SU
Lenny Kravitz – Human
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=gXO5x_h0Z8o
Liam Gallagher & John Squire – Just another rainbow
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=oOS0VlHNkqE
Liela Moss – Superior
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=kG_MtF3VAFs
Linkin Park – Over each other
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=fSHoePrnmMw
Loren Kramar – Gay angels
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=27K6q08rVRk
Madeleine Peyroux – Please come on inside
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=rDb5ZI6EgJA
Manic Street Preachers – Hiding in plain sight
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=QZHRegOddcQ
Manu Chao – Tantas tetras
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=xkjDtNhpi0g
Mark Knopfler – Two pairs of hands
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=IRLGFWjI1zE
Mercury Rev – There’s always been a bird in me
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=SWhxQxdcasQ
Michael Kiwanuka – Four long years
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=BusZjcKbH5w
Nate Smith & Avril Lavigne – Can you die from a broken heart
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=-NYrmz3jttc
Nick Cave and The Bad Seeds – Final rescue attempt
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=lZnsRXFueeU
Norah Jones – Alone with my thoughts
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=TIL2vUo1rD0
Owen – A reckoning
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=thvec044WE4
Pearl Jam – Wreckage
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=M-UaEQHA704
Peter Perrett – Disinfectant
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=E68lB25r7CY
Pixies – Chicken
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=WqE5cTNkVYY
Rag’n’Bone Man – Put a little hurt on me
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=gank8yr5ksE
Real Estate – Somebody new
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=BROKNYgDv6k
Ride – Last frontier
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=KR31bfYn3NM
Ryan Adams – Speeding car
Link za pesmu. https://www.youtube.com/watch?v=d87iTzBsdMA
Sharon Van Etten & The Attachment Theory – Afterlife
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=zc-R0bSt5FA
Snow Patrol – The beginning
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=11cyMFtMaew
Snowy White – Alone with me
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=kbE7eGVzzP8
The Black Keys – On the game
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=U2xh4-Swzp8
The Cure – And nothing is forever
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=yEBO_xKfwN4
The Dandy Warhols – Love thyself
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=jRoFJf4yhDE
The Fray – Don’t look down
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=K4ZSmMHOH6o
The Killers – Bright lights
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=gMK5XIkmDgo
The Mysterines – The last dance
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=MtUM1wo5y-Q
The Offspring – You can’t get there from here
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=kDf4_aVnnEo
The Smashing Pumpkins – Pentagrams
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=mZMup8Os8Rk
The Smile – Instant psalm
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=r38w0TawkcM
The Waeve – City lights
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=jzoZS7LHqI0
Travis – Alive
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=K4Xz6TgpX4o
Vampire Weekend – Hope
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=keKluVOD_WE
Vera Sola – Get wise
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=lKHuE1YKfsA
Wand – Lifeboat
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=uyRmBKL-0bU
Waxahatchee – Burns out at midnight
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=OQx5phW89Do
Wunderhorse – Arizona
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=PbeOj2OEkfU
Zack Bryan – Northern thunder
Link za pesmu: https://www.youtube.com/watch?v=V5qkGZ5Aghg
Godišnji izbor pesama objavljujem svakog decembra (ovog puta nisam čekao kraj meseca i kalendarske godine). U njemu se nalaze pesme koje mi se najviše sviđaju od onih (ima ih veliki broj) koje sam uspeo da preslušam tokom 2024. godine. Jednostavno, subjektivan izbor, nezavistan od polpularnosti izvođača i njihovih pesama, mesta na raznim top listama, broju prodatih nosača zvuka, pregleda na YT…
Odabrao sam ukupno 87 pesama raznih izvođača, poređanih po abecednom redu. Pored svake od njih, naveo sam link za preslušavanje na YT. Nadam se da će posetioci bloga preslušati bar deo onih koje do sada nisu čuli. Ako se to desi – hvala unapred. Ako Vam se svide – moj trud prilikom pravljenja ove liste pesama, nije bio uzaludan.
„Ko to tamo peva“

Dogovorili smo se da idemo u bioskop da gledamo film „Ko to tamo peva“. Morao je neko od nas da ode ranije da kupi karte, pre ili za vreme prve poslepodnevne projekcije, jer su bili užasno dugi redovi ispred blagajne. A u redu sa leve i desne strane po nekoliko ljudi. Tu su i tapkaroši, imaju puno posla…
Ušli smo u bioskop da gledamo film od 20 sati. Sala je naravno puna, nema ni jedne prazne stolice. I šta se dešava… Ljudi koji su već gledali film i došli da to ponovo urade, smeju se, komentarišu, dobacuju, urlaju, vrište… Znaju šta će biti u narednim sekundima, minutima. Pola filma nije se moglo čuti, a kamoli razumeti. Posle desetak dana, otišli smo ponovo da gledamo isti film. Situacija se uopšte nije promenila. Sada smo bar malo više mogli da čujemo reči koje glumci izgovaraju, umiremo od smeha kao i svi u sali, ali opet – to nije to. Prošlo je mesec dana. „Ko to tamo peva“ se i dalje prikazivao u bioskopu u mom kraju. Treča-sreća. Najzad smo uspeli da odgledamo film sa uživanjem i potpunim zadovoljstvom. Koje sve replike do tada nismo čuli direktno od glumaca, nego samo u međusobnom prepričavanju…
Gledao sam „Ko to tamo peva“ tri puta u bioskopu za kratko vreme. Uzimao sam film iz video kluba nekoliko puta… Kupio sam kasnije i DvD… Koliko puta sam ga gledao na televiziji, na YT – ne zna se broj… I danas to isto radim… Sjajna i jedinstvena glumačka ekipa, ambijent, scenografija (čuveni autobus i peć u njemu), scenario, režija, muzika… Neprevaziđeno…

O filmu znate sve. Neki ga znaju napamet, a mnoge njegove replike se često koriste u svakodnevnom govoru. Koristiće se stalno, jer su vanvremenske.


Uživajte u ponovnom gledanju filma, smejte se, budite bezbrižni, opušteni i nasmejani u narednih devedeset minuta…
PS Ovaj tekst se nadovezuje na prethodni „Ako se ne smeju, stvar je propala…“ (intervju sa Slobodanom Šijanom), objavljen u kategoriji Džuboks arhiva, istog dana.
Link za film: https://www.youtube.com/watch?v=ZwozSLas8DM
„Ako se ne smeju, stvar je propala…“

“Filmski džuboks” vam u svom specijalnom izdanju predstavlja Slobodana Šijana, jednog od poslednjih iz onog retkog soja režisera koji zasmejavaju stotine hiljada ljudi po bioskopima, a da istovremeno kupe pohvale kritike i nagrade na festivalima.
Kako si ti Šiki od akademskog slikara postao filmski reditelj?
To je process kome svi pridaju ne znam kakav značaj. Ja mislim da to nije tako važna stvar. Toliko ljudi je bilo iznenađeno mojom odlukom da posle likovne akademije odem na filmsku, a to je samo posledica činjenice da se kod nas suviše glorifikuju ti pozivi na Akademijama. Ta je promena, kad su umetnički pozivi u pitanju jedan normalan process i nigde se ne podrazumeva da ćeš se ti baviti onime što si studirao. Studiranje neke umetničke Akademije ja shvatam, da tako kažem, uvođenjem u kulturu, a tokom studiranja likovne Akademije jednostavno sam osetio potrebu da radim nešto što je masovnije, što je za manje ekskluzivnu publiku kakva je galerijska. Onda sam zaključio da će uskoro biti veoma teško baviti se filmom ako nisi završio odgovarajuću Akademiju. Pošto sam čuo da Žika Pavlović preuzima novu generaciju studenata filmske režije na Akademiji u Beogradu, prijavio sam se na prijemni ispit. Njega sam cenio kao filmskog reditelja. Ispalo je tako da su me primili… Verovatno zbog likovne Akademije jer im je to izgledalo nešto specijalno.
Da li to znači da je sve ono što si radio bilo usmereno ka tvom bavljenju filmom?
Strip, kao oblast je mesto što me prilično zanima i mogu reći da sam svojevremeno bio više u stripovima nego u filmu. Negde početkom pedesetih godina, kada nisam mogao tako često da idem u bioskop, jer roditelji u to vreme nisu smatrali da je to nešto “mnogo lepo”, stripove sam ljuštio iz sve snage. Tajno, a i povremeno sam bežao u bioskop. Kod “Maratonaca…” sam mnogo mislio na strip “Alan Ford”, koji sam jedno vreme voleo i čitao. Od literature o filmu, oduvek su mi najviše značili intervjui sa rediteljima ili njihovi tekstovi.
———————–
Radio sam i na televiziji. Snimio sam pet igranih TV-filmova pre nego sam uradio “Ko to tamo peva”. Jedno vreme sam radio i neke muzičke emisije, ali sam od toga odustao i okrenuo se igranoj strukturi. Tako sam sa tih TV-filmova prešao na igrane filmove.
———————–
U tvojim filmovima primetan je uticaj bioskopskog filma. Da li postoji neka distanca u odnosu na to iskustvo, pošto svoje filmove praviš u jednoj potpuno različitoj kulturnoj sredini?
Ja se sve vreme, da tako kažem, čuvam samog sebe. To radim na taj način što pokušavam da pronađem neke meterijale koji nisu neke moje private price, već da nađem priče koje meni izgledaju zanimljive, pa da ih putem filma ispričam i gledaocima. Duško Kovačević se pokazao kao scenarista sa kojim mogu veoma dobro da sarađujem. I to je bio odlučujući trenutak. Drugo, komedija kao žanr, čini mi se da je oblast koja ima najviše zanimljivog materijala u našoj sredini. O čemu se radi? Ideja je bila da ako ne možeš da radiš filmove u Holivudu, jedine prave ozbiljne filmove, onda pokušavaš da stvoriš neki svoj Holivud, koji se sastoji od jednog originalnog scenariste, grupe originalnih glumačkih faca, koji mogu raditi materiju koja im dobro leži, kao komedija, I onda od toga pokušavaš da napraviš nešto dobro. U glavi su mi se vrzmali ljudi kao što je Mack Senett, koji je u svakom kadru svojih filmova imao tipizirane a opet karakteristične face. Imao je debele, mršave, velike, male… A sve su to bile face iz njegovih filmova. Postoje i drugi primeri… Pokušao sam da stvorim sistem oko sebe u kome mogu da napravim nekoliko stvari koje su konzistentne, a koje opet mogu da komuniciraju sa publikom. Dakle, nisu neke ezoterične stvari. Čini mi se da sam pronašao model da se tako nečim bavim u okviru naše kinematografije. Dok mi ne dosadi.
Očigledno je da je toliki odlazak u bioskope i pored te distance, podsvesno uticao na tvoja dva filma?
Da, apsolutno. Jer ti i kada zamišljaš neke scene dok ih pišeš, padaju ti na pamet razne situacije koje ti se čine kao zgodne, pa stvar usmeravaš u tom pravcu. U isto vreme, to je i ključna stvar zašto čovek mora ići u bioskop, ako se bavi filmom, da bi stekao sposobnost da posmatra svoj film, kao što posmatra i film u bioskopu. Da objektivno ustanovi šta je dosadno, šta je smešno, šta ne, da ustvari sagleda pravi sadržaj onoga što je uradio a ne ono što je maštao da napravi. Utoliko mislim da je neophodan stalni kontakt sa bioskopom.
Zašto baš komedije?
Kad sam radio “Ko to tamo peva”, mislio sam da ću posle raditi nešto sasvim drugo, međutim onda mi se dopalo da malo radim u oblasti komedije. Uopšte mi je komedija došla kao jako prijatno iznenađenje, jer pre “Ko to tamo peva” nisam radio ni jednu komediju. Radio sam raznolike stvari, od kojih su neke bile komične, ali nisu bile komedije. Kad sam radio prvi film imao sam blagi strah, da li će to stvarno biti smešno? Jer u komediji su stvari čiste i tu nema zezanja, ako se ljudi ne smeju, stvar je propala. Znajući to, malo sam zazirao ali sam se pouzdao u svoje iskustvo doživljaja komedije. Sad mi se čini da bih mogao da radim komedije do kraja života ako treba, samo ako imam dovoljno dobrog materijala. To je oblast koja je jako zahvalna za rad. Imaš i komunikaciju sa publikom, privatno uživanje, jedno zaleđe koje te obezbeđuje od uvek prevrtljive kritike, jer su gledaoci uvek na tvojoj strani itd.
Zašto film-epohe i zašto izbegavanje savremene tematike?
Meni se dopalo da radim takve filmove iz više razloga. Zato što mislim da humor kojim sam se bavio traži blago udaljavanje od sadašnjosti. Takav film je tražio eliminisanje nekih savremenih repera koji bi ljude terali da upoređuju to što se dešava u filmu sa svakodnevnim iskustvom. To je bio jedan od razloga. Drugo, veoma volim filmove dizajnirane u tom stili kao što su “Najveća trka oko sveta” Blake Edwardsa, ili neki Lubitsch-ovi filmovi, ili kostimirani filmovi Billy Wildera. Kada sam radio “Maratonce…” na neki način sam iz daljine mislio , eto sad i ja pravim neki takav film. Mislim da je takve filmove najteže kod nas praviti i svesno sam ušao u rizik da pravim film u kome je sve ispred kamere pravljeno za njega. Zašto rizik? Zato što jednostavno, u uslovima u kojima radimo najteže je dobiti kvalitetnu rekonstrukciju vremena, a da to ne izgleda kao totalni falšeraj. U “Maratoncima…” nisam bežao od toga da dobijem blagi utisak kulisa ponegde. Jednostavno to mi je bilo u stilu filmova iz tridesetih godina. “Maratonci…” su film koji je koštao milijardu i dvesta miliona, a to je za vreme kad je rađen bio solidan budžet. Ne mogu da kažem da je to bila mala lova, ali je bila mala za ovakvu vrstu filma u kome je svaki objekat ili pravljen ili adaptiran. Međutim, ta sirotinja je dokument o stanju stvari u našoj kinematografiji u ovom trenutku i mene to ne uznemirava mnogo. Ulažem napor u tom pravcu do određene granice, a zatim ukalkulišem nepredviđene teškoće. Namerno sam išao na izbacivanje statista sa ulice. Naravno, film je mogao da se radi i u realističnijoj fakturi, u kojoj bi piljari na ulicama vikali “Dve banke ovo” ili “Tri banke ono”… Opredelio sam se za jaču stilizaciju jer me zanimao potpuno prazan prostor. Da sam imao mogućnosti, ceo bih film snimio u studiju.
“Maratonci…” su koncipirani kao bioskopska predstava.
Pa, evo šta je… Ta linija filma u filmu povučena je svesno na više nivoa. Konstrukcijski sam želeo da to ima formu provincijske bioskopske predstave, tj. onako kako je nakad izgledala bioskopska projekcija, gde se počinje sa jednim žurnalom, zatim kreće film, koji po dizajnu ima odlike filmova iz tog vremenai i na kraju taj film izgori. To je taj formalin nivo. Zatim imamo uplitanje filma u tkivo filma. Jedan od likova je nekakav filmadžija iz tog vremena. Kroz tu liniju on je nosilac svega onoga što je za glavnog junaka filma “Maratonci…” spoljni svet. Ne susrećemo nikakav drugi svet osim onog koji je u vezi sa filmom, ili kroz materijale koji se gledaju u bioskopu, ili kroz ljude koji se pojavljuju u bioskopu. Jedini koje srećemo a ne bivaju uništeni od strane Topalovića su gledaoci u bioskopskoj sali.
Zašto si baš izabrao sekvencu iz “Ekstaze”?
Želeo sam da ubacim deo nekog filma iz tog perioda. Dopadala mi se ta sekvenca sa malo Holivudskog glamura unutra. To je ipak češki film, a postoje i razlozi autorskih prava… Postoji i ta, za to vreme, stvarno slobodna scena pokazivanja grudi. Heddy Lamar je jedna od najlepših glumica koje sam video na filmu… U filmu igra i Zvonimir Rogoz, jugoslovenski glumac… I taj film mi se nekako nametnuo. Teško mi je da na brzinu pronađem neko jako opravdanje za to.
Prijem filma “Ko to tamo peva” kod kritike bio je više nego uspešan. Stav prema “Maratoncima…” bio je uglavnom podeljen. Da li si ti očekivao nešto tako?
Očekivao sam to apsolutno, čak mnogo nepovoljniju reakciju nego što je bila. Ja sam veoma zadovoljan. Teško je sa drugim filmom zadovoljiti sve kriterijume, ako si sa prvim postigao veliki uspeh. To je klasična situacija koja nije samo naša. Prvi film je bio toliko naduven raznim događajima oko njega. Dugo je trajao i čitav njegov put po stranim fedtivalima, pa se svako malo pisalo o njemu. Tako da su povodom tog filma mnogi ljudi kojima se nije dopao izmenili mišljenje, pa im je “Ko to tamo peva” primer dobrog filma kad pišu o “Maratoncima…” Jer “to, kao nije to” a ja znam da su neki od njih sa prvog filma izašli. To je sad suluda situacija…(smeh)… Za drugi film sam očekivao prilično lošu reakciju, međutim ona je bila pristojna i na neki način me je više zadovoljila nego ona za prvi film. Reakcija na prvi film je bila za mene prijatna kao za čoveka koji počinje, ali se upravo dešavao već pomenuti fenomen o kriterijumima. Pre nego sam počeo da režiram filmove, imao sam vrlo negativno mišljenje o ljudima koji pišu o filmu. Onda sam napravio film i svi ljudi o kojima sam mislio sve najgore, počinju da ga hvale…(smeh)… E, to je sad prilično čudno osećanje. U isto vreme i drago ti je, jer su povoljne kritike neophodne, a opet ako si ti toliko drukčiji, jebi ga, ne bi trebalo da ti ga hvale već bi trebalo da te iscepaju. I sam sam bio u priličnoj dilemi. Onda sam potražio neke koje sam smatrao za specijalne kretene, da pronađem da li se njima možda moj film ne sviđa. Na svu sreću, bilo je dvoje-troje dobrih primeraka koji su mi smirili savest.
Šta je presudno uticalo na tebe kao autora?
Za mene je američki film suštinski korpus svetske kinematografije, kao što je američki jazz u jazzu. Ja volim da gledam i filmove evropskih kinematografija i underground produkcije… U stvari, sve što je na filmskoj traci zabeleženo… Ali ono što za mene znači reč “film”, to je sadržano u klasičnim američkim filmovima. Mislim da je razvoj američke kinematografije, koja je uspela da prati potrebe gledalaca, uslovio i omogućio razvoj ovih drugih, da kažem marginalnih pojava koje bez snažnog razvoja komercijalne kinematografije ne bi dobili šansu ni da nastanu. Oni su se razvijali na ivicama velikog profita američke kinematografije.
———————–
Da li ćeš i u sledećem projektu da nastaviš sa onim linijama koje si započeo u prethodna dva filma? U kojoj će meri on biti stilizovan?
To je tek u radu, videćemo, ali moja ideja je da to ima neku formu, dokumentarističku, da tako kažem. Međutim, komika unutar toga bila bi stilizovana… Formalno gledano, film bi se dosta razlikovao od prva dva, naročito od “Maratonaca…” Ne bi bio zamišljen tako klasično-formalno, već bi ličio na moderne filmove.
Šiki, šta u stvari spremaš sledeće?
Mogu da vam odam svoj mali plan. Imam projekat od ukupno tri filma koji bi bili na neki način posvete Fordu, Hawksu i Hitchocku. Ova prva dva sam snimio, a treći bi trebalo da bude to sledeće. Ali to, posveta ovome ili onome, ne traba uzimati kao neku veliku stvar. To je neko daleko prepoznavanje neke materije… Nikad nisam želeo da idem konkretno kroz stvar, jer se u tom slučaju osećam nekako inferiorno, već se bavim materijalom odavde, a kroz to opet pokušavam da asociram na neke stvari. To će biti film o tipu koji prati drugog tipa… Komedija… Ovako, malo voajerski film…
Opet komedija?
Da, komedija.
Sa elementima suspensa?
Pa… Sa elementima raznih stvari.”

Članak „Ako se ne smeju, stvar je propala…“ prekucan iz časopisa Džuboks br. 151, 8. oktobar 1982.